Hej, ljudovi, srećan vam kraj najdužeg meseca u godini (neki tvrde da januar traje 60 dana) i početak najkraćeg meseca. Neverovatno je kako je taj pojam vremena potpuno relativan, zar ne?
Iako je bilo poprilično mirno u prethodnom periodu, ipak je došlo do nekih zanimljivih događaja.
Pre svega, oluja. Ali ne bilo kakva, već po najavama medija, biće to najveća oluja u poslednjih tridesetak i više godina. Poznavajući ranije irske najave vezane za vreme, nisam se previše potresao. U načelu, bio sam spreman koliko je moguće. Imali smo u kući hrane za koju ne trebamo struju za par dana (voće, grickalice, keksi, tune i slično), tu je voda u balonima za neko vreme (ne previše, ali uz štedljivost bi mogli da provučemo dva, tri dana, a imamo i vode za piće za toliko), tu je i jedna eksterna baterija za mobilne, imamo sveće, pune su nam plinske boce… E sad, pošto se znalo da će oluja udariti u četvrtak na petak (23. na 24.1.) već su danima unapred najavili da deca neće ići u petak u školu. Šefovi iz fabrike su rekli da smo tu noć slobodni i da će nam to naravno, biti plaćeno (mada su mogli da nas puste i sledeći dan). Mudro sam kante za smeće ubacio u hodnik, da ih ne bih jurio posle. I sve je bilo spremno za taj udar.
Kontao sam da je dobro što ne radimo, pa da mogu da odem na spavanje ranije. To se pokazalo kao glupava odluka, jer nisam mogao da zaspim. Vetar sa kišom je raspalio nekoliko sati iza ponoći. Malo je bio osećaj kao u tri praseta, ali sam računao da je naš stan ipak napravljen od dovoljno čvrstog materijala (zidovi su debeli skoto pola metra), valjda je i krov nad našim glavama dovoljno čvrst. Kasnije sam video da su bile zabeležene brzine vetra od blizu 200km/h. Jasno je da smo ujutro bili bez struje. Zanimljiva je ta krhkost civilizacije i koliko smo zavisni od struje. Ima dobra knjiga, Pomračenje, Marka Elsberga, gde se bavio nestankom struje u dobrom delu Evropu. I kakav bi haos nastao. Fikcija, ali zanimljivo. I eto, nemamo struje, nema wi-fi u kući, telefoni nemaju signal, veselo. Srećom, mogao sam supruzi da pošaljem sms sa srpske kartice da smo živi i zdravi, pošto irska mreža nije radila. Petak veče je bio zgodan da se u firmi nakačim na net i obavim malo komunikacije sa svetom. Struju, bar mi u centralnom delu mesta, smo dobili u subotu prepodne (samim tim i wi-fi, na radost moju i omladinčevu), što je bilo vrlo lepo. Mislio sam da možda nećemo dobiti tako brzo, jer sam čuo da su stotine hiljada domaćinstava bez struje i vode(negde sam video cifru od 700 000). Počupani kablovi, oboreno drveće, šteta na kućama, putevima. Oluja je baš dobro prešla preko Irske. Pri tome je pao i nekakav sneg, što je verovatno samo otežalo novo uspostavljanje sistema. A pretpostavljam da u tim službama nema dovoljno ljudi ni za redovno, a kamoli kad je vanredno stanje. Nismo morali da bacimo puno hrane, a nešto smo uspeli da iskoristimo, kad se već otopilo. U međuvremenu smo ostali bez vode (stigla je tek tri dana kasnije). Mada je rečeno da ne pijemo vodu (dok se ne prokuva), nekoliko dana. U našem mestu je bilo poprilično počupanog i slomljenog drveća i kablova.
Ispostaviće se da u našem okrugu ima dosta ljudi koji nisu imali struju pet i više dana i da će neki dobiti tek tokom ove nedelje. Ovi koji žive u kućama, još i mogu nekako da se snađu, a ljudima u stanovima je baš haos. Na lokalnoj grupi se dele servisne informacije, kad se gde očekuje povratak struje i sično. Bilo je onih koji su tražili pomoć, drugih koji su nudili. Uvek je lepo kad su ljudi tu jedni za druge. Agregati za struju su bili posebno traženi. Apoteka ispod našeg stana je držala uključen agregat 24h, mozak me zaboleo od njih. Bilo je nekih prostora koji su nudili štekere za punjenje telefona, mesto da popijete topao čaj/kafu. E, sad svi ovi ljudi koji i dalje nemaju struju su sigurno na kraju živaca(potpuno opravdano), jer ima tu i male dece, bolesnih, starijih. A tek farmeri sa velikim stočnim fondom, bez struje i vode je nemoguće da opstanu. Nije lako… Šta mislite šta je prvo nestalo u prodavnicama u subotu? Voda i toletni papir. Sve kapiram za vodu, ali papir? Nekad će neko napisati studiju – povezanost toalet papira i ljudske psihe u doba krize.
Inače, vlada je već pripremila program pomoći, gde svako ko je imao štetu tokom oluje može da prijavi. Popunite formular i odnesete u socijalno. To važi čak i za one koji samo nisu imali struju duže od dva dana, pa može da se napiše, bačena hrana, kupovina grejalica. Pošto smo mi bili kraće bez struje, nemamo šta da prijavimo. A realno, nismo nešto ni oštećeni, to malo bačene hrane je zanemarljivo.
Dok smo čekali oluju, paralelno se dešavala još jedna zanimljivost. Ne moram ništa da vam pričam o studentskim protestima u Srbiji, to vam je sve poznato. Pokrenuta je inicijativa na srpsko-irskoj FB grupi da se okupimo prošle subote, 25.1. u Dablinu i da pošaljemo podršku stuentima. Dok su protesti bili mirni, i nije bilo nekog rezona da dijaspora bilo šta mitinguje (bar je to bio moj rezon), ali kad su krenula gaženja i fizički napadi, to je već druga stvar. A možda svi ti protesti naših ljudi širom sveta, privuku oči nekih od svetskih upravljača, i time pomognu borbu u Srbiji. Da, znam, malo je to naivno, ali dobro sad. I sve je počelo fino, krenuli da se prave dogovori, kad, gde i slično. Naravno, najzabavnije stvari su se dešavale na mreži. Pojavili se komentari tipa – idite u Srbiju, pa tamo štrajkujte; ko vas plaća; idite kod Marinike i Đilasa; treba li i da učimo umesto studenata i tako dalje i tako bliže. Čak je bilo ličnih vređanja, brisanja komentara i objava, jer navodno, admini trpe pritisak od onih tzv. Lojlaista i od simpatizera vladajuće stranke. Da čovek ne poveruje čime se ljudi bave. I zakazan je protest za subotu i sve je dogovreno i prijavljen gardi. Kažu da je komunikacija sa gardom prošla neverovatno lako i opušteno. Naravno, naoštrio sam se da idem. Kad ono, gore navedena oluja. Pošto sam bio bez struje u subotu prepodne, nisam mogao da stignem na taj skup, a nisam bio siguran ni da železnica normalno funkcioniše. Na opšte iznenađenje, okupilo se osamdesetak naših, što je više od predviđenog. Videh da su domaći mediji preneli slike sa dablinskog skupa, ali i Severina.
Moram da se pohvalim i jednim novitetom. Od kako sam se vratio iz Beograda, tražim novi tiganj za palačinke. Htedoh neki koji sam isprobao u zavičaju, ali ga nema u Irskoj, a sajt im je katastrofa. I u tm procesu, zapazio sam u Lidlu onaj pekač za palačinke. I to su mi preporučivali u nekoj grupi. Kupio sam ga i moram da kažem da smo za ovih deset dana već tri puta pravili palačinke, tako da se čini da je bila dobra investicija (a jeftiniji je od tiganja za palačinke)
Dok ovo čitate, meni je neradan ponedeljak. Slavimo svetu Brigitu.
Ako ste propustili neki članak, imate ih ovde. Takođe, tu je i FB strana sa dnevnim objavama i interesantnostima.
Pozdravlja vas vaš Nešo/Shonery/Marid O’Shaughnerry/Joaquim/Paddy