Srdačan pozdrau, prošlo je skoro mesec dana od mog prethodnog izveštaja. Možda ste primetili, a možda i niste. Moguće je da sam počeo da vas smaram, ali ste suviše fini i pristojni da mi to kažete u lice, tj.ekran? Nekako mozgam već neko vreme da bih mogao da se manem ovog dnevnika. Realno, ušao sam u popriličnu kolotečinu i već mi se čini da nemam mnogo šta pametno (ili makar zanimljivo) da napišem. Ne znam još, videću.
I dalje sam na istom radnom mestu, noći mi prolaze mahom relativno brzo. Što bi rekla pesma, danju spavam, noću ludujem. Ne kažem, nekad me uhvati dremež samo tako, ali isteram nekako do kraja smene. U poslednje vreme je bilo nekoliko radnih subota (tri sata, od pet do osam), što nije rđavo, ni preterano naporno. Nakupio sam sati za ceo slobodan dan, a to je bolja opcija, nego da mi ide kao bonus na platu, bar se meni čini kao bolja opcija. Firma je zaključila da im je najlakše da nam ovog puta daju elektronske kartice sa bonusom. Ranije su nam davali obične kartice, koje sam koristio da platim u prodavnici. Ova će moći da se koristi za plaćanje preko neta, što je isto u redu, sigurno neće ostati nepotrošeno.
Pre jedno tri nedelje, u organizaciji sportskog i društvenog kluba smo imali proslavu Noći veštica (znači dobrih desetak dana pre pravog datuma). Pošto je moj moto uvek bio uradi sam varijanta, nisam naručivao neke specijalne kostime, već sam sklepao neki kostim uz izdašnu pomoć onih radnjičica polovnih stvari, hospcie što bi rekli u ovim krajevima. Na kraju sam došao do nečega što liči na gusarski kostim (treba li reći da me cela ta akcija toliko naložila da sam morao da ponovo pogledam sve Pirate sa Kariba?), mada bi isto tako mogao da se posmatra kao hipi ili ciganin-sam-majko kostim. Kako god, pojavio sam se predviđenog dana u lokalnom golf klubu. Prvi put sam ušao u to zdanje, kafanica sa tepisima, može da se kaže. A na zid su okačili sve predsednike kluba, ali i šampione u poslednjih sto i kusur godina. Ozbiljan sport. Na toj žurci nas je bilo dvadesetak, od čega su velika većina bile žene. I vrlo ozbiljno su shvatile kostimiranje. Mada, nije ni čudo da se taj praznik ozbiljno shvata, ipak potiče iz Irske. Bilo je tu svega i svačega, demonice, vile, vampirice, piratica, Mini Maus, časne sestre (jedna sa ogromnim trudničkim stomakom, lažnim), Sreda Adams, jedan pravi Džek Sperou, vampir, Mandalorian, Anonimus i svašta nešto. Kako god, ozbiljni kostimi. Bilo je tu i glasanje za najbolji kostim, muzika, klopa. Suma sumarum, prijatno jedno veče.
Još uvek mi nije stigao mejl sa datumom polaganja vozačkog, što već prelazi u ozbiljnu aljkavost. Koliko god su dobro rešili neke druge životne aspekte, cela igrarija sa obukom i polaganjem vozačkog je puna falinki.
Dobio sam nove komšije u stanu pored mene. To ne bi bilo ništa neobično da nisu u pitanju naši ljudi. Zapravo, da stvar bude interesantnija, u pitanju je ćerka jednog od ovdašnjih prijatelja. Došla je sa mužem nedavno iz Hrvatske. Oboje su mladi, tek na početku dvadesetih i spremni su da se uhvate u koštac sa irskom pričom. Invazija Balkanaca, ali smo još uvek daleko od Poljaka, Ukrajinaca i ostale ekipe iz bivšeg istočnog bloka.
Kad već pišem o pričama, čitao sam nedavno i poslednji roman Zorana Žmirića – Visoke trave. On mi je jedan od najdražih savemenih pisaca. Živeo je u Irskoj do pre par godina, pa se vratio u Hrvatsku(čini mi se u isto vreme kad sam došao na ostrvo). E sad, u ovoj knjizi se skoro pola radnje dešava u Irskoj. Nisam oduševljen novim romanima, koliko prethodnim, ali preporuka za čitanje u svakom slučaju. Što se tiče mog pisanja, koliko mi se čini, još uvek nema irskog uticaja(osim ovog dnevnika). Ne zato što sad nešto bojkotujem, jednostavno još uvek vučem inspiraciju sa drugih strana.
Vreme nam je mahom stabilno, oko desetak, petnaestak stepeni, povremeno sa blagom kišicom, ali ništa specijalno.
Kad već pričamo o vremenu, mogu i politici, to je taj nivo zanimljivosti. Raspisani su parlamentarni izbori za 29.ovog meseca. Izbori biti u petak, a ne nedeljom kao u zavičaju. Verovatno neće ljudima da upropaste vikend ili šta već. Ukupno ima 174 stolica u parlamentu (nešto manje nego u Srbiji). Kampanja je počela, bar ovde kod nas u mestu. Video sam nekoliko kartona sa licima političara/ki. Mislim da sam vam već pisao da njihove plakate zalepe na kartone, pa to zakače negde i onda nakon izbora samo poskidaju kartone. I nema da vise plakati na sve strane. Nisam još svraćao do većih gradova, pa ne znam kakvo je tamo stanje sa plakatiranjem. Neke od glavnih tačaka stranaka su stambena kriza (nedostatak stanova za iznajmljivanje, njihova skupoća, ali i otežano kupovanje nekretnina) i migracije. Negde sam naišao da je Irska u poslednjih godinu i kusur dobila preko sto hiljada ljudi(a da se odselio nekih četrdeset tisuća), što nije malo ako se ukupan broj stanovnika računa na 5,2 meleona. Trenutna predviđanja oko izbornih šansi su posebno zabavne. Statistike kažu da dve vladajuće stranke (obe su centar) bi dobile po nekih 20%, a Šin Fejn(koji je naravno desno) nešto manje, oko 18%. Iako su oni najveća partija u Severnoj Irskoj, ovde stoje lošije. Navodno su po statistikama od pre pola godine, imali podršku od dobrih 30%. Videćemo da li su predviđanja tačna (navodno, obično ne maše za više od par procenata) i kako će izgledati nova irska vlada (prethodnu su jedva sastavili nakon tri meseca).
Trampov ponovni dolazak na čelo Amerika bi mogao takođe malo da utiče na ovdašnje izbore. Pogotovo kad se pomisli na blisku povezanost ove dve zemlje. Postoji i određena bojazan da bi njegov dolazak mogao negativno da utiče na irsku ekonomiju, jer ovde posluje onoliko amerikanskih kompanija. Svakojako će biti inspirativno ispratiti šta se dešava.
Kad pričamo o ekonomiji, nisam znao da je irski nacionalni dug 223 milijardi (ide na dole po malo svake godine), dobrih 42000 evrija po čoveku. Kada gledamo samo brojeve, još je stanje u zavičaju i dobro i Srbija bolje stoji. Jasna je stvar da se statistike mogu tumačiti kako kome najviše odgovara i da brojevi nisu uvek najpreciznije merilo. Bolje da ne razmišljamo o tome kako su globalni dugovi onoliko puta veći od sve love na ovom svetu. Nešto definitivno nije dobro u opštim postavkama.
Generalno se čini da Ircima ne ide loše. Od zemlje na dnu evropske lestvice su došli na sam vrh. Pitam se povremeno kako im je to pošlo za rukom? Da budem iskren, Irci iako beskrajno fini i ljubazni, mi se ni blizu ne čine da su šljakeri kao Nemci ili da su skloni baš toliko da poštuju pravila. Ne kažem, rade, trude se, ali sve nekako opušteno i lagano. Verovatno ste naišli na priču da most u Dablinu nije mogao da se podigne četiri godine (iako je radio prethodnih pet) zato jer su negde zaturili daljinac. Evo vam OVDE cela priča o mostu. Pisao sam vam prošli put o milijardama, koje su naplatili od Gugla i drugih kompanija. I to ih još naterali da uzmu novce. Spominjao sam davno da su imali sreću da im isplate vagone para ranije, što zbog otklona od IRA, što zbog odlaska Britanca iz EU. Ne znam ni sam, mnogi faktori su se tu uklopili. Evidentno je da je sreća jedan od faktora, ali i makar minimum pameti da se ta sreća iskoristi. Nekako mi se čini da su devedesete bile ključne za razvoj nekih malih, do tada nerazvijenih država, što u Evropi, što u Aziji. A mi se dobro sećamo kako smo na celom SFRJ prostoru proveli tu deceniju i to nas je dovelo tu gde smo.
Nedavno je bila javna rasprava o tome da mesto dobije zatvoreni bazen. Na žalost, potpuno sam zaboravio da se održava, pa nisam otišao(i samim tim nemam precizne informacije). Nije da me nešto posebno dotiče, ali me zanima kakva je odluka, da li će pokriti postojeći bazen, napraviti novi ili neće uraditi ništa.
Tu i tamo se desi da odem u neki pab na pićence, onako, reda radi. Obično ubodem subotu, kad su svirke. Često desi da subotom odem na spavanje u deset, jer ne spavam posle noćne tog dana.
Na moju žalost, u bioskopu je bio ne preterano zanimljiv program, pa sam preskočio, ali se nadam da će Gladijator krenuti ove nedelje, a to neću propustiti.
Omladinac je prošle nedelje napunio celih sedamnaest, još godinu dana i postade čovek. Kao svaki roditelj, gunđam mu stalno nešto, ali je klinac ipak na mestu. Još uvek ne zna u kom bi se pravcu usmeravao, verovatno će mu se sve složiti tamo negde u junu sledeće godine. Kako god bilo, biće to velike odluke. Dobro je što u ovom zapadnom sistemu (bar mi se tako čini) ljudi imaju fore da izaberu jedan put, pa ako im ne ide iz nekog razloga, krenu drugim pravcem. Nije smak sveta. Da se promeni zanimanje sa trideset, četrdeset ili bilo kad. Verovatno to nije samo do sistema, već ima nešto i u mentalitetu. Šta god da je u pitanju, bolje je tako. Ne stvara pritisak u glavi da kad jednom krenete nešto, to mora do kraja života.
Eto, malo o ovom, malo o nom i stigosmo do kraja ovog izveštaja.
Ako ste propustili neki članak, imate ih ovde. Takođe, tu je i FB strana sa dnevnim objavama i interesantnostima.
Pozdravlja vas vaš Nešo/Shonery/Marid O’Shaughnerry/Joaquim/Paddy