Balkanac osvaja Irsku, godina II, nedelja 5 i 6, 22.5-4.6.2023.

Vreme je za novo druženje.

Prošle su još dve mirne nedelje.

Pitaju me često čitaoci i prijatelji, kako je na poslu. Nije teško, ali stvarno, šefovi nemaju nikakav problem da zaposle ljude od šezdesetak godina, koji su praktično pred penzijom. Tu je sve namešteno da radi skoro samo od sebe i čovek se relativno lako ufura u ulogu. Posebno je dobro što tačno znam moje radno vreme i kad sam slobodan i to mesecima u napred. Praktično već sad mogu da kupim karte za novogodišnji dolazak u Beograd. Koliko vidim, karte su skuplje za skoro 20% u odnosu na prošlu godinu.

Prošle nedelje smo imali inspekciju iz američkog FDA, tj. Agencije za hranu i lekove. Pošto fabrika poprilično proizvoda izvozi za SAD, onda je uobičajeno da bar jednom godišnje stigne amerikanska inspekcija. I to je pravi federalni agent, kao oni iz filmova. Kažu da to nije potpuno naivno, jer oni pored toga što mogu da napišu upozorenje, mogu trenutno da zabrane nekog proizvoda u Ameriku, i to se navodno dešavalo u nekim irskim fabrikama. Rečeno nam je da samo radimo svoj posao kao do sada i da odgovaramo ako nas neko nešto pita i to je to. Navodno je FDA inspekcija rigoroznija nego irska. A pošto je bilo priča da će se nešto izvoziti za Japan, onda će doći posebno rigorozna japanska inspekcija.

Znate da sam onomad sat vremena vozio biciklo zarad prikupljanja sredstava za neku humanitarnu organizaciju? I ove godine takođe imamo sličnu akciju, samo što nećemo voziti bicikla, već se penjemo na neko brdo, poetičnog naziva Stepenice ka raju, pošto ima 666 stepenika od vrha do dna. Hm, ka raju? Moguće je da nismo čitali iste knjige. U svakom slučaju, početkom jula me čeka ta avantura.

Počeo je mesec ponosa, i kao što je već uobičajeno, treba da okače zastavu ispred firme. E sad, mi već imamo ispred preduzećeta četiri zastave – firmina, EU, SAD, irska. A pošto nema pete prazne bandere, jedna od postojeće četiri je morala da ustupi mesto duginoj zastavi. Izbor je pao na EU.

Kad smo već kod duge, iz nekog razloga sam morao da pazarim pertle za patike. Eno ih kao glavna slika ovog dnevnika. Šta kažete? Inače, pitah omladinca, kakvo je raspoloženje mladih prema različitostima. Kaže da ima manji deo onih koji su woke i prihvataju sve i puni su razumevanja, čak i previše na momente. A da sa druge strane ima poprilično onih koji su tvrda klasična struja. Može biti logično da je to uticaj male sredine. Mada mislim da ni ta tvrđa struja nije ona baš, baš ekstremna. A ostale verovatno bole uši za one oko njih.

Danas nam je neradni ponedeljak, što je predivno. U petak poslepodne nisam znao da je ponedeljak neradan dan, jednostavno mi promaklo na službenom kalendaru, pa sam morao da šaljem šefici poruku posle posla da budem siguran. Kako me obradovala vest da smo slobodni.

Dani su opet dugi, noć stiže posle deset uveče, što je predivno. Pošto je opekla Zvezda, 20+ u hladu, dobar deo slobodnih dana sam provodio u parku. Klupa, sunce, gušterisanje. Malo sam sedeo i sa lokalcima ispred paba. Nedostaju mi beogradski kafići sa baštama, jer pabovi nisu baš ono pravo, ali dobro, poslužiće za sada.

Ako se sećate pisanija od prošle godine, pričao sam da se ovde krajem jula, početkom avgusta održava Festival ruža, koji traje celu sedmicu. Ni ove godine neću biti u prilici da se zabavljam sa tim, pošto ću u to vreme biti u zavičaju. Ali ima nešto drugo što će biti zanimljivo ove godine. Uobičajeno je da se bira mis festivala, dakle mis ruže. Najčešće lokalni preduzetnici budu sponzori devojaka i pokriju im troškove haljina i ostalih potrepština za izbor. Dobro, ovde je običaj da lokalni preduzetnici i inače podržavaju svašta nešto. No, na ovom izboru će ovog puta učestvovati i devojka koja povremeno radi u više puta spominjanoj kopirnici. Znate da oni imaju većinu zaposlenih koji su lica sa smetnjama u razvoju? I nedavno su dobili i neku nacionalnu nagradu za zalaganje i trud. Ukratko, jedna devojka iz kopirnice je izrazila želju da učestvuje na izboru. Sjajna devojka, duhovita, zanimljiva, intelignentna, možda bi na prvu bilo i teško provaliti da ima neki zdravstveni problem. Ljudi iz kopirnice TriestPress su podržali njenu incijativu i pokriće joj sve troškove. Zanimljivo je da će to biti prvi put da neko sa posebnim potrebama učestvuje na izboru za mis i to je defintivno lep korak napred. Navijaćemo za nju iz Srbije.

Prošlog vikenda smo bili u bioskopu i gledali Malu sirenu. Nije loše, glavna glumica mi je bila bleda (heh, napravio sam vic, pošto je crna) u toj ulozi. I to nema veze sa njenom bojom kože, već sa izvedbom. Pesme su dobre, podvodni svet je snimljen čarobno, a Ursula je genijalana.

Toliko od mene za ove dve nedelje, odoh na sunce…

Ako ste propustili neki članak, imate ih ovde. Takođe, tu je i FB strana sa dnevnim objavama i interesantnostima.

Pozdravlja vas vaš Nešo/Shonery/Marid O’Shaughnerry/Joaquim/Paddy

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *