Balkanac osvaja Irsku, 52.nedelja, 10.4-16.4.2023.

Pozdrav svima.

Evo i mene.

Ponedeljak je bio neradan zbog katoličkog Uskrsa.

Išao sam na sahranu, koju sam vam spominjao. Tu se nema šta reći, jasno vam je kako je sve prošlo, užasno potresno.

Nikad nisam išao na katoličku misu i bilo je neobično iskustvo. E sad, zanimljivo je kako su se moderne tehnologije umešale i u taj segement naših života. Bio je live-stream  celog događaja. I nije to zbog toga što smo stranci, već je to izgleda postala uobičajena praksa od korone. Svet se svakodnevno menja.

Da li je to dobro ili loše, pokazaće se u vremenima koja dolaze.

Ostatak nedelje je prošao mirno, subota je bila radna, što nije bilo loše, jer je bilo skroz opušteno.

U nedelju sam odlučio da odem na kratki izlet, izbor je pao na gradić na obali okeana, Westport. To je mesto na zapadu Irske, na obali Atlantiika, nije direktno na okeanu. Pošto je u mom seu bilo oblačno, spakovao sam pončo za kišu u ranac, knjigu i krenuo.

Stigao sam u jedan pitomi i živopisni primorski gradić. Sunce je sijalo punom snagom, što me silno obradovalo. Prvi plan je bio da stignem do vode i da tamo provedem dan upijajujući svetlost i toplotu. To je bila šetnja od dvadesetak minuta. Teren je blago brdovit, ali nije naporno za šetnju. Pored guglovih mapa, miris soli mi je rekao da sam na pravom mestu.

Na samoj obali, snimio sam malu knjižaru. Znate da gajim posebnu strast ka svemu što je vezano za knjige, a posebno ka knjižarama. Mestašce ima dvadesetak kvadrata i bio sam zatečen njenom ljupkošću. Knjige, fotelje i sofa za sedenje i čitanje. Mogao bih se navići da imam tako nešto.Bajka.

Prošao sam luku gde je bio remorker mali veseljak. Dobro, nije bio on, ali sam pomislio na njega. I napokon stigao do same vode. Sunce, plavetnilo, mir. To mi je defintivno trebalo. Prolazi neki par pored mene i čujem ga kako kaže – we are lucky to be alive. To je  jedna velika istina.

Bio sam malo u čudu kada sam video ljude da ulaze u vodu i plivaju. Temperatura vode je, koliko sam čuo, bila oko 10 stepeni, Malo čili-vili za moj ukus. Ali eto, nekima ne smeta.

Ima jedna čudna stvar. U tom priobalnom delu nema skoro ničega, samo klupice i stočići za sedenje i uživanje i teren za fudbalicu. Nigde hotela, vikendica, raznih turističkih navlaka, ništa. E, kako bi im sve to lepo izbetonirali naši političari, očas posla bi to bilo nešto specijalno. Eh, ti Irci, definitivno ne znaju šta da rade sa svojim prirodnim lepotama.

Sunčao sam se i čitao do nekih tri  i onda sam procenio da bih mogao da malo procunjam gradom. Prvo sam prošao kod veliki uređen park, kroz koji prolazi turistički vozić, protiče reka(ona ide kroz ceo grad), sve je cakum pakum. Čak sam video i teren za fribi-golf. Čuo sam već za taj sport, znam da ima ljudi u Srbiji koji igraju, ali nisam imao prliku da vidim teren, Pošto je bio topao dan, svuda su bili ljudi svih godina i oblika.

U samom gradu na sve strane su pabovi, knjižare, suvenirdžinice, prodavnice, radnjičice sa raznim umetničkim rukotvorinama, pekarice, prodavnice čokolade, svašta nešto.

Sve u svemu, jedan vrlo prijatan dan proveden u jednom lepom gradiću. Moraću da ponovim i da dovedem i omladinca.

Pukle su mi sunčane cvike, vreme je da tražim nove. Ovog puta ću sa Alija naručiti dva ista para, za svaki slučaj.

Inače, dobio sam i poziv za jedno venčanje u Beogradu, ali pošto je septembar u pitanju, šanse da prisustvujem istom su praktično nikakve. Opet, ko zna šta donose dan i noć.

Srećan Uskrs svima koji slave

Ako ste propustili neki članak, imate ih ovde. Takođe, tu je i FB strana sa dnevnim objavama i interesantnostima.

Pozdravlja vas vaš Nešo/Shoney/Marid O’Shaughnerry/Joaquim/Paddy

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Exit mobile version