Balkanac osvaja Irsku, 48.nedelja, 13.3-19.3.2023.

Srećan vam svima Sveti Paja, što bi rekli posrbljeni Irci, ili Sveti Patrik za sve nas ostale.

Nemam da vam kažem ništa novo ni vezano za moj posao, ali ni za omladinčevu školu, ista meta, isto odstojanje.

Ah da, firma za koju smo pravili maske do pre nekoliko meseci je prekinula saradnju sa mojom fabrikom. Stvar je u tome da je fabrika imala subvencije za pravljenje maski tokom korona krize. Pošto se stanje smirilo, nema subvencija, pa samim tim ne mogu na tržištu da pariraju kineskim fabrikama po cenama. Pričao sam već da sam radio na maskama i da mi je bilo skroz ok, iako je bučnije nego na drugim pogonima. LM, u znak zahvalnosti, naručioci maski, organizovali su ručak za zaposlene. To je već bilo uobičajeno, izbor između dva kuvana jela. Ali najbolje je što smo imali pauzu od dobrih četrdest minuta (uz onu jutarnju koja je dvadeset) i to je dobra mera za pauzu na poslu. Sa kolegom Brazilcem sam imao prilike da ćaskam o srpsko/brazilskim sličnostima, razlikama, kuhinji, ljudima. Odličan lik, već je dvaneset godina u Irskoj, a došao je samo da poboljša svoj engleski. U međuvremenu je prošao različite poslove, nekoliko gradova, da bi se skrasio ovde, oženio se, ima malo dete ili dva i sve je pet. Ne ide svake godine u Brazil jer su avionske karte, naravno, najskuplje u periodu kad mi imamo odmore. Kaže da je potpuno zadovoljan sobom i životom, Lepo je to čuti. Moram jednom da odem u taj Brazil.

Muzika na poslu je bila i više nego prihvatljiva, često smo imali zadovoljstvo da slušamo U2. Bono me obično užasno nervira, ali su oni jedan opaki bend.

https://www.youtube.com/watch?v=CyqucMvZgp0

Petak je bio neradan dan, zbog Svetog Paje. I to mi odgovara, četvorodnevna radna nedelja, može i kraća, ali eto.

Glavna stvar je, kao što već vidite, Sveti Patrik, omiljeni irski svetac, ali je isto tako rašireno praznovanje širom sveta. Zašto? Ko  će ga znati, jednostavno je dobar izgovor da se sluša irska muzika, da se cirka pivo i da se obuku oni zeleni delovi garderobe, koje niste imali uz šta da uklopite tokom cele godine. Paja je proterao sve zmije iz Irske i istovremeno im pomogao da se odreknu predhrišćanske religije.

Sin i ja smo manje-više nestrpljivo iščekivali našu prvu Patrikovu proslavu u Irskoj.

Pošto se u Castlerea ne organizuje ništa (mi imamo onaj naš Festival ruža, krajem jula) bila je ideja da odemo u susedno selo ili možda u Roscommon. Ali jasno je kako to već biva, u petak je padala kiša. Nije pljusak, ali je taman dovoljno padalo da nismo imali volje da se majemo po kiši.

Šta ću, uveče sam otišao u pab Cosy. Bilo je zelenih majičica, dukseva, kapa, noktiju, koliko vam volja. Pića su se točila samo tako, kucale se zdravice.  Bilo je i nekih benignih pijanaca, razbijena je po neka čaša, ali sve je bilo mirno i prijatno, ali i dalje veselo. I posle godinu dana ovde, opet sam upoznao neki novi svet i ako ništa drugo, bar sam bio prva osoba iz Srbije koju su upoznali. Jadni oni. Nekad se osećam kao da sam došao iz nekog majušnog i nepoznatog dela sveta.  Dobro, možda je i greška što očekujem da ljudi znaju nešto o zemlji iz koje dolazim. Znam i da je Rijana sa Barbadosa, pa ne znam ništa buše o njemu, osim da je divna klima, uglavnom

Subota je pored kiše, bila takođe rezervisana za odlazak u Cosy. Atmosfera je bila dvostruko veselija. Osim toga što je Irska dobila Englesku u nekom ragbi kupu Šest nacija, takođe se održavala i jedna vesela i mirna svadbena proslava.

U nedelju smo planirali da odemo u Athlon, ali naravno kiša je poremetila planove. Jer kad bi padala kiša ceo dan, ako ne za slobodne dane? No dobro, još da izguramo ovaj mesec pa će se vreme polako ustaljivati.

Ako ste propustili neki članak, imate ih ovde. Takođe, tu je i FB strana sa dnevnim objavama i interesantnostima.

Pozdravlja vas vaš Nešo/Shoney/Marid O’Shaughnerry/Joaquim/Paddy.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *