Balkanac osvaja Irsku, 42. nedelja, 30.1. – 5.2.2023.

Pozdrav svim čitaocima irske sage.

Dok pišem ove redove u sitne nedeljne sate, sinak i ja gledamo Blejda, prvi deo. Ta uloga je Veselom legla kao budali šamar. Neki filmovi su beskrajna zabava i ne mogu da dosade ni posle više gledanja. Čuh negde da će možda snimati novu verziju, hm, imam pomešane emocije u vezi sa tim.

Sa poslovne strane je sve isto. Imao sam intervju za promenu pozicije u firmi, otvorilo se privremeno mesto (na osam meseci) za nekog u kadrovskom, da ne kažem HR. Istina, nisam se time nikad bavio ranije, mada dok smo pričali zaključio sam da se sa mnogim situacijama sretao ranije, kroz neke druge poslove. A izmenjao sam ih nekoliko u  poslednjih pet godina. Lepo se ispričasmo, ali na kraju je bio ćorak. Pitale me u nekom trenutku da li imam samopouzdanja? Heh, pomislio sam. Prošle godine sam se bacio u nepoznatu irsku avanturu, nadajući se da ću se uhvatiti za kanap, letos se bačio iz eroplana, trenutno mi je samopuzdanja na vrlo visokom nivou. 😀 Prijavio sam se i za izlet u Galway, koji organizuje firma krajem marta. Mogao sam da biram između sportskih aktivnosti u zatvorenom i odlaska na ragbi meč. Nisam sportski tip, pogotovo ne za sportove u klasičnom smislu, a nikad nisam gledao ragbi uživo(slabo sam gledao i na tv) i jasno je da sam izabrao tekmu. Mislio sam da ovde u selu imaju i ragbi tim, ali mi reče momak sa posla da nemaju, već samo fudbalski i galik tim. Nikad nisam čuo za taj sport i ispostavilo se da je to nešto između fudbala i ragbija, kažu da je zabavno za gledanje. Inače, spomenuti kolega kaže da i on, iako je Irac, nikad nije uživo gledao ragbi meč, pa ćemo zajedno iskoristiti priliku na firminom izletu da to promenimo.

Što se tiče obrazovanja najmlađih, počeli su sa probnim testovima za završni ispit. Sinak je trenutno vrlo optimističan i opušten. Još uvek, kao pravi balkanski roditelj, nisam uspeo da se prebacim u tu opuštenost, pa mu stalno pričam da uči, da se ne zeza.. Znate i sami kako je to stresno na našim prostorima. Ovde sve to doživljavaju znatno mirnije, kako nastavnici, tako i deca.

Pre par dana sam u oglasima našao komplet knjiga o Hariju Poteru i naravno da nisam odoleo da kupim te knjige za bagatelnu cifru. Sreća, sreća radost. Mislim da je vreme i da nađem Gospodara prstena i da ga prvi put pročitam u originalu. Na srpskom sam pročitao svega petnaestak puta.

U subotu smo po običaju, išli u Roskomon u bioskop. Gledali smo Mačka u čizmama. Odličan crtani, i priča i animacija i muzika. Počela projekcija i vidimo daje sve zamućeno i pitamo se desetak minuta da nije možda 3D verzija, pa sam na kraju izašao iz sale da pazarim cvike. Ispostavilo se da je došlo do nekog problema sa  snimkom. Namestiše kako treba u nekom trenutku i pustili nam crtani od početka. To nije inače problem, ali smo shvatili da će nam možda otići voz za povratak i da će biti baš knap. Izašli smo, na žalost, nekih deset minuta pre kraja projekcije. Posle se ispostavilo da je film trajao još pet minuta, a da je voz kasnio deset, tako da smo mogli da sedimo do kraja.

 

 

U nedelju poslepodne je došlo izuzetnog događaja po moj socijalni život. Mislim da sam vam rekao da sam saznao da ovde postoji graditelj gitara i da se razumem nešto u tu tematiku? Mada nisam uzeo dleto u ruke par godina. Čuli smo se ranije i dogovorili da se vidimo u nedelju predveče. Momak pravi akustične i električne gitare. Malo je mlađi od mene (dobro, to već i nije toliko teško) i siti smo se ispričali o graditeljstvu, muzici, gitarama. Radi zajedno sa ćaletom, koji je godinama bio nastavnik u inostranstvu, u Kuvajtu, čini mi se.  Uzeh da probam nekoliko instrumenata i zaključio sam da sam sramotno mnogo ispao iz štosa. Mislim da nisam uzeo gitaru u ruke dobrih godinu dana i baš mi nedostaje. Dogovorili smo se da mi nađe neku tamburu po prihvatljivoj ceni. A izvesno je da ću i povremeno otići kod njega da se malo uhvatim šmirgle i drveta. Ako niste probali rad sa drvetom, toplo preporučujem, odlično je za živce i unutrašnji mir. U  nekom trenutku, došao je i Džejsonov drugar, koji je tatu majstor, ali i vrlo solidan gitarista, pa je bilo dodatnih tema za razgovor. A i kakvo bi to bilo druženje, ako se ne bismo dogovorili i za nastavak u nekom od lokalnih pabova. To će se odvijati tokom sledeće nedelje.

Pošto mi je to bio prvi ulazak u irsku kuću, nisam znao kakvi su lokalni običaji, poneo sam paket piva, računajući da je to univerzalni poklon i da je prihvatljiv u svim kulturama. Ah, bio je tu i jedan pas, koji mi se uklepao, nakon početnog nepoverenja.

Muzika, povezuje ljude, kao i rakija. Kad spomenuh rakiju, i ove momke sam pitao za pući, domaću varijantu viskija. Rekoše da će probati da nađu, ali da treba biti oprezan, jer zna da bude baš jak.

Baš je bila dobra ova nedelja, nema greške.

A još je bolje što je ponedeljak neradni, jer je državni praznik Ovde sve državne praznike proslavljaju ponedeljkom i to znači da neće raditi ništa osim prehrambenih prodavnica.

Ako ste propustili neki članak, imate ih ovde. Takođe, tu je i FB strana sa dnevnim objavama i interesantnostima.

Pozdravlja vas vaš Nešo/Shoney/Marid O’Shaughnerry/Joaquim/Paddy.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *