Balkanac osvaja Irsku, 40.nedelja, 16.1.-22.1.2023.

Aloha, dobri narode, ima li vas?

Zaokružismo ovo naše druženje na celih 40 nedelja, 10 meseci. Ko bi rekao da je prošlo već toliko?

Ovde, na Smaragdnom ostrvu, sve ide svojim mirnim ritmom. Palo je malo snega, čisto reda radi.

Moja fabrika i dalje radi, a sa njom i svi mi u istoj. Mahom postižemo zadate kvote, cenim da se tome najviše raduju oni sa vrha, za nas obične smrtnike to i nije neka specijalna vest. Ali dobro, to je već uobičajeno za bilo koji ćošak planete. Uvek mi je zanimljivo kad pomislim da snaga najvećih robnih marki (a i svih ostalih) zavisi od predanog i kvalitetnog rada miliona običnih malih ljudi, često potplaćenih. Džaba si Roleks, ako obični mali mravi ne sklapaju te satove na najbolji mogući način. Istovremeno, zanimljivo je kako mnogi sa prezirom gledaju na te male, obične poslove. Nekako se potpuno izgubilo poštovanje ka radničkoj klasi, da ne kažem proleterijatu. Mada, bilo je toga onoliko na našim prostorima, iako smo bili zemlja radnika i proletera- uči školu, da ne bi morao da radiš. I ovde proletarijat sanja velike snove i nada se da će pogoditi odgovarajuću loto kombinaciju i ćapiti nekoliko miliona evrija premije. Svi mi, obični, ljudi na celom svetu smo isti, zar ne? Velika je stvar što su mi kolege sa posla normalni ljudi i što imamo slične teme i šale, pa sve bude mnogo lakše i prijatnije.

Neko je zaključio da je ovo najdepresivnija, tj. „najplavlja“ nedelja, pa su nas u preduzećetu častili mafinima.

Nedavno sam čitao biografiju Jurija Gagarina. Neverovatna knjiga. Da, propaganda, naravno, ali nisu ništa manje propaganda priče svih milijardera, koji su prve milione napravili u garažama, a prethodno napustili izuzetno skupe fakultete. Knjiga prenosi Gagarinovo veliko oduševljenje učenjem, letenjem i naravno, letom u svemir. Definitivno nam trebaju nove velike ideje, koje pomeraju čovečanstvo ka napred. Nedavno sam video vest o nekoj devojci iz Amerike, koja navodno ima rezervisano mesto u prvom letu za Mars. Silnih je tu komentara bilo na društvenim mrežama, mahom podsmešljivih. A i nedavno smo spustili robote na Mars i opet je to prošlo poluzapaženo. Kao da nije ništa naročito. Baš šteta.

Što se tiče omladinčeve škole, imao sam zadovoljstvo da prvi put odem na roditeljski. Za razliku od onih u zavičaju, ovi su malo drugačiji. Svi nastavnici su sedeli u holu, ispred svakog – stočić i 3 stolice, ime i prezime nastavnika odštampano krupnim slovima. I onda smo zaređali od jednog do drugog, odnosno do onih koji predaju omladincu. Zanimljivo je da je kolektiv relativno mlad, što će reći moje generacije i mlađi. Da, još uvek se svrstavam u uslovno mlade. Sa svima smo razmenili nekoliko rečenica. Svi su bili beskrajno prijatni i ljubazni. Sad u februaru imaju probni test, pred onaj završni u junu. I nastavnici sve fini i mirno – ne brinite ništa, sad kad prođu ti probni testovi, proći ćemo mi sa decom sve što škripi i pomoći ima da se još bolje spreme za završni ispit.

Svi su omladinca pitali da li ima neki problem, da li je sve u redu, kako je zadovoljan školom, decom, nastavom. Sve u svemu, jedno neobično iskustvo, mirno i opuštajuće. Nema stresa, pritiska, sve će se rešiti.

Kad smo kod omladinca, pre par dana me pita

  • Jesi li video vesti?

– Kakve vesti?

– Pa, irske, naravno, koje druge?

– Ne, šta kažu vesti?

– Irski predsednik predlaže da se ukinu domaći zadaci. Da se time bavimo u školi, a ne u kući. To je baš sjajna ideja.

– Gde si to pročitao?

– Pa svuda po internetu, na svim mrežama je vest, idi pa pogledaj.

– Jao, baš ti je težak ovdašnji domaći, baš te opteretilo.

– Ja sve završim u školi. Treba u kući da se bavimo drugim kreativnim stvarima. 

 

Posle neka neko kaže da omladina ništa ne prati i da ih ne zanimaju ni vesti ni bilo šta drugo. Eto kako prate ono što ih zanima.

Urnebesno, smejao sam se posle sam sa sobom.

Pričao sam vam o mom omiljenom brici? Izgleda da je zatvorio svoj dućan i preselio firmu u tatu studio, koji, kako se čini uskoro kreće sa radom. Pričao sam vam o tome i da je renoviranje započelo još letos. Znači, uskoro ću uz frizuru, moći da nabacim i neku šaru. Nije ni čudo što su ovde svi išarani, ako je tako zgodno i lako dobiti novu tetovažu. U svakom slučaju, obojica će smanjiti cifre za kiriju, klijentela je i tako slična, dobitna kombinacija za sve.

Kad smo kod lokalnih zanimljivih ljudi, saznao sam da u selu postoji i tip koji se bavi restauracijom gitara. Jesam li vam pričao da se malo razumem u tu materiju. Kod kuma u radnji sam proveo neko vreme deljući gitare, zapravo, praveći ih od nule. Lep je to posao, donosi beskrajno zadovoljstvo i duševni mir. Nezgodno je što nisam baš neki sluhista, ali je srećom tu bio moj „šef“, koji je mogao da čuje sve zvučne nijanse i da na svakoj gitari namesti pravi zvuk. Probaću da lociram tog tipa, pa da se prošetam do njegove radnje i da vidim kako i šta radi.

Pošto smo trenutno u fazonu Stivena Kinga, omladinac čita njegove knjige, gledamo opet filmove po njegovim romanima, bejah vrlo srećan kad sam naišao na Kingovu knjigu Institut. Nisam čitao tu knjigu, nisam obratio pažnju šta kaže kritika. Ali kakva god da je, rado ću čitati, jer sam vrlo subjektivan kad je njegovo pisanje u pitanju. Može svašta da mu se pripiše, ali je definitvno dobar pripovedač. Steva Kralj, šta reći. Inače i sin Džo Hil, piše kao tata u najbolje vreme.

Dok smo u književnim temama, možda se sećate da sam spominjao zbirku priča, koju smo zajedno pripremali drugarica i ja. Znate ono, 44 pisaca, 23 ilustratora i priče vezane za putovanje kroz vreme. Tanana, knjiga je ugledala svetlost dana i sada polako kreće na svoj puta ka čitaocima. Uzbuđenje je na nivou, posle toliko muka i silnih prepiski, uspeli smo da vidimo konačni proizvod. Moram da vam kažem da izgleda odlično i da će biti stvarno nešto. Na žalost, ne mogu lično da pomognem oko slanja knjiga i organizovanja promocija. Ali mogu bar da pomognem oko virtuelne logistike. Srećom, pa su deo zbirke fenomenalni ljudi, koji su uskočili da što pre zapakuju i pošalju knjige. No, pošto su to slatke muke, vrlo je izvesno da ćemo organizovati  i treće Nijanse. Ako vas zanima, svratite na zvaničnu stranicu i pratite obaveštenja. A ako vas ne zanima, prihvatamo i like stranice…

I dalje nisam kupio salo, tako još uvek ništa od salčića i domaćih čvaraka. Kad i to rešim, bićete obavešteni.

Izgleda da ćemo na proleće dobiti Aldi, još jedan trgovinski lanac. Taman da se malo poboljša ponuda uz postojeći Lidl i SuperValue. Daleko od toga da svako selo u Irskoj ima ove radnje, ali moje ima.

Ovog vikenda smo preskočili bioskop, jer nije baš bio neki izbor. Nadam se da će se pojaviti nešto zanimljivije sledeće nedelje, pa ćemo onda nadomestiti.

Tek sam nedavno saznao da je na par stotina metara od bioskopa i kuglana sa fliperima i arkadnim igrama iz onih starih vremena. Nisam ništa naročito u kuglanju, ali mi je beskrajno zabavno igrati se i pokušavati da budem bar kao Fred Kremenko.

Ako ste propustili neki članak, imate ih ovde. Takođe, tu je i FB strana sa dnevnim objavama i interesantnostima.

Pozdravlja vas vaš Nešo/Shoney/Marid O’Shaughnerry/Joaquim/Paddy.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *