Balkanac osvaja Irsku 4.nedelja 9.5. – 15.5.

Dragi moji drugari, rasuti po celom svetu, stigosmo i do 4.nedelje u Irskoj…
Ponedeljak je počeo tačno onako kako sam i očekivao. Kišovito. Nije bio pljusak, već obična kiša, ali kiša je kiša. Međutim, već sam zacrtao da to bude dan kada ću otići do srednje škole da se raspitam oko upisa novih učenika, učinio sam baš tako.
Škola je na kraju mesta, donekle izdvojena. Imao sam sreće da naiđem na direktorku. Divno smo se ispričali. Beskrajno ljubazna i prijatna. Ispostavilo se da smo praktično generacija. Ovde je školstvo koncipirano kao u Britaniji. Dakle, klinci idu u osnovnu, 6 godina, pa kreće ta srednja od 3 godine, plus još 2 nakon toga i tek tada se zapravo opredljeuju šta žele dalje sa životom… Moj sin završava 8. u Srbiji razred i tehnički, bi trebao da ide direktno u 3. Razred. Pošto ovde posle istog ide završni ispit, verovatno će ga staviti u 2.  Postoji 6 obaveznih predmeta i desetak iz kojih biraju 4 po svojoj slobodnoj volji.
U Irskoj imate muške, ženske i mešovite škole. Lično sam protiv škola koje su tako podeljene, potpuno mi je neprirodno. Ova je, srećom,  mešovita. Naravno, deca imaju odvojene toalete, kaže direktorka.
Popunio sam prijavu i mesto je rezervisano do septembra. Dogovorili smo se da svu ostalu dokumentaciju (izveštaj o ocenama, o ponašanju, aktivnostima, izvod iz matične knjige + dokumentaciju iz Irske) prevedenu na engleski dostavim tokom leta ili pre nego što krene u školu. Jasno, ako krene. Može i on da kaže da ne želi da menja sredinu. To je takođe ok. Onda ćemo lepo prekinuti ovu avanturu i vratiti se kući.
Škola se ne plaća. Dobro, plaća se osiguranje i neke sitnice. Naravno, nosi se školska uniforma, sive patalone, košulja,teget džemper. Srećom ima sve da se kupi ovde. Tinejdžer je za sada saglasan sa takvim razvojem situacije.
Tek će ta škola biti avantura svoje vrste, jer je sistem potpuno drugačiji od onog na Balkanu. Može lako da se desi da sinu jedincu ne legne ta priča, pa kaže – nije ovo za mene, hajdemo nazad. U tom slučaju, vratićemo se odakle smo došli i dobro. Možda će izgubiti godinu školovanja, ali će dobti godinu dana nemerljivog životnog iskustva.
Pošto je taj problem rešen, bilo je vreme za pokušaj rešavanja drugih.
Pokušao sam da otvorim račun u banci. Ali nisam mogao dok ne donesem potvrdu o adresi ili potvrdu od nečeg što bi moglo da se nazove poresko. Naravno, to se sve završava online, tako da sam se bavio registracijom po sajtovima. Vidim da su mnoge stvari digitalizovali. U banci je bilo svega dvoje zaposlenih, četiri bankomata i nema šaltera za uplate/isplate, bar ga nisam video.
I taj papir iz poreskog je stigao, tako da sam rešio i banku. Biće račun otvoren za par dana.
Od kuće sam malo u šali, malo u zbilji dobio poruku da gledam da se snađem u roku 2, 3 nedelje ili da polako kupujem kartu ka brdovitom Balkanu.  Ništa bez prave motivacije, zar ne? Zato sam odlučio da malo poguram.
Pošto me farmaceuti nisu zvali, prošetao sam se do fabrike i pitao da li da se nadam pozivu ili da razmatram druge opcije. Njih realno nema previše, ali dobro sad, neka priča bi proradila.
Pita žena na recepciji – kad ste poslali prijavu?
Rekoh, ima sigurno desetak dana.
Javili su mi se u roku od sat i rekli da dođem na intervju u sledeći ponedeljak. Mentalna zabeleška, treba ipak malo pogurati stvari u životu.
Polako sam počeo da stičem naviku da prvo pogledam desno, pa levo prilikom prelaska ulice. Mada se desi povremeno da stanem i da se pitam sa koje će mi strane naići auto.
U četvrtak pola grada nije radilo zbog velike sahrane. Umrle su  žena i majka vlasnika velikog lanca supermarketa. Izgleda da su zakačile koronu i krenule komplikacije i eto… Podsetnik da pored velikih svetskih tema i dalje su tu male obične priče.
Nadao sam se da će me zvati iz restorana da uskočim, ali se nije desilo. Sa jedne strane, bi mi odgovaralo da radim ove nedelje, zbog finansijske potpore. Sa druge strane, prijalo mi je da iskuliram. Mnoge radnjice ne rade nedeljom i ponedeljkom i to je sistem koji je baš dobar. Imaš jedan dan vikenda i jedan slobodan radni dan da završavaš neku administraciju ili bilo šta drugo.
Išao sam opet na goveđu aukciju, samo da bih snimio tok iste, ali na žalost, ne mogu da ovde postavim snimak… Opet mi je sve bilo beskrajnio zanimljivo. Nije mi najjasnije u čemu je problem sa kačenjem snimaka, ako provalim, biče postavljen… Nađite me na FB pa ću vam proslediti snimak.
Postao sam drug član. Iako nemaju knjižaru, imaju malecnu biblioteku. Prijavio se, uzeo , knjiga, ništa pare, ništa, samo – Nadamo se da ćete vratiti knjigu za mesec dana.  Rekoše mi posle čitaoci Balkanca da Irska ima skoro pa savršeno uvezane biblioteke. Nađete knjigu koja vam treba na njihovom sajtu, naručite i kad stigne u vašu lokalnu biblioteku, oni vam jave. Fenomenalno…
Pošto je mahom prijatno vreme, osim kad bude promenjivo, svaki dan odem u onaj lepi park i sednem na omiljenu klupu .
Tako sam uradio i u juče. Sedim tako na kupici, gledam u potok, oko mene podšišana trava, uređen šumarak, sija sunce, čuju se ptice… Fantazija… Bilo je negde oko 13h i verovatno vreme nedeljnom ručku. Niko nije prošao sigurno pola sata. Imao sam osećaj kao da sam poslednji čovek na svetu.. Ili kao da je sva ta lepota postavljena tu samo zbog mene, kao da sam neki velmoža, plemić ili ekscentrični bogataš koji sam sedi u parku ispred dvorca i uživa u pogledu.
Nestvarno.
Kaže i prijateljica iz Norveške da je i ona imala slične situacije.
Verovatno sam vam spomenuo da ovde ima oko 2000 duša. Zanimljivo je da ima poprilično stranaca – Brazil, Afrika, Balkan, Ukrajina. Ko bi rekao za jedno tako malo mesto. Navodno je zajednica poprilično otvorena prema strancima. Videćemo, još uvek nisam primetio neke preke poglede, za sada se čini da stvarno i jesu otvoreni.
Vratih se u kuću i kažu domaćini da nam stiže Kori u ponedeljak. Rekoh, pozdravite gospođu. Smeju se i kažu, da je u pitanju oluja. Kažu da se dešava da udare oluje povremeno i da nekad leti drveće i kante za smeće, ne ide se na posao, čak ni Lidl ne radi. Pa gde baš sad da naiđe, kad treba da idem na razgovor za posao? Malo sam se osećao kao onaj Bosanac-grtalica, kad ode na Floridu, pa mu tamo kažu da dolazi Mič. On, odmahne rukom i kaže, ma baš me khm… za Miča. I oluja Mič pređe preko Floride i Bosancu odnese kuću…
Čujemo se sledeće nedelje, ako me ne odnese Kori… Inače, još neka od zvaničnih imena oluja za ovu godinu su: Shean, Arwen, Dudley….
Hvala vam što i dalje pratite dešavanja na smaragdnom ostrvu…. ako ste propustili neki članak, imate ih ovde. Takođe, tu je i FB strana, na kojoj su dnevni izveštaji…
Pozdravlja vas Marid O’Shonery/O’Shauhgnerry/Joaquim/Paddy

2 thoughts on “Balkanac osvaja Irsku 4.nedelja 9.5. – 15.5.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *