Balkanac osvaja Irsku, 39.nedelja, 9.1.-15.1.2023.

Srećna vam bila i Cezarova Nova 2023., još da preguramo i kinesku i završili smo sa čestitkama tog glavnog toka… Ma, sam o neka ima dovoljno razloga za slavlje.

Pošto smo se sretno i mirno dovukli iz zavičaja, red je bio da se odmah vratimo u ustaljeni ritam.

Posao? Nema nekih velikih promena, zaravo nema nikakvi posao je isti kao i ranije. Svi znamo šta treba da radimo i tu nema neke mudrolije. Pre par dana mi se desilo nešto čudno, Znate da stalno nosimo rukavice? I u jednom trenutko osetim da mi se nešto razliva po desnoj ruci. Da nije infarkt, isekoh se, a onda shvatim da to ide preko leve ruke. I dalje mi nije jasno šta je, a ništa me ne boli, nemam krvoliptanje, već uznemiren pogledam ruku i imam šta da vidim. Pukla mi je rukavica.

Kada sam dobio novi platni izveštaj primetio sam da mi je iz nekog razloga, plata bila niža nego ranije. Uz malo mozganja došao sam do zaključka da se od ovog meseca promenila poreska osnova i da mi je porez viši nego ranije. Nisam se baš nadao takvom razvoju događaja. No dobro, videćemo kako će se stvari odvijati kasnije. Za sada još uvek držim finansije pod konjtrolom. Možda padne i neki povrat poreza za prošlu godinu. Zanimljivo je da ovde važi progresivno oporezivanje, ako sam dobro shvatio, do 700 evrija nedeljno ide 20%, preko toga 40%. Što će reći da se ne isplati raditi za platu između 700 i 1000 evrija nedeljno. Srečom, ne moram o tome da razmišljam, jer su moja primanja osetno ispod one prve kategorije.

Što se tiče omladinčeve škole, tu je takođe sve standardno i bez problema. Njegova škola mi poslala novu poruku za uplatu, svega 10 evrija ovog puta. Pitate se, koji je namet sad u pitanju. Profesionalna orijentacija. To je jedainac već odradio u Beogradu prošle godine, videćemo kakvi će rezultati biti u novom podneblju.

Subota je, uobičajeno bila vreme za odlazak u Roskomon i posetu bioskopu. The Amazing Maurice, crtani napravljen po romanu Terija Pračeta, je bio odličan. Dečiji, ali defintivno vrlo zabavan.

https://www.imdb.com/title/tt10473036

Nedavno je palo prepucavanje sa beogradskim Dablincima. Oni su mi rekli nešto o selu u kom trenutno živim, a ja sam odgovorio da i taj njihov Dablin od pola milona duša je kao da su na Novom Beogradu. Oni su bili u fazonu da li lud si, dečko? Dablin je još malo kao Beograd, ima milion i po duša. Ostao sam zapanjen, svih ovih mesci sam bio ubeđen da je Dablin sićušan u odnosu na Beograd, kad ono tamo međutim. Eto, nije mi prvi put da ispadnem glup u društvu.

Počeli smo i sa prikupljanjem papira za supruginu vizu, pošto je plan da nam dođe malo u turističku posetu. Nezgodno je to sa vizama. Prikupićemo papire, nije to sporno. Nego je to sa vizama malo njah, još kad i ostatak EU uvede vize za putovanja iz Srbije. Nema veze što će to biti manje-više formalnost i što će vize lako izdavati. I na stranu što je dodatni trošak za putnika, najgori je zapravo ponižavajući položaj, što se time jasno kaže da smo zemlja trećeg sveta, iako u sred Evrope. Hvala svim divnim ljudima, koji su nam omogućili takav uspeh, ugled i položaj u svetu.

Da se vratimo na vedrije teme, u subotu je u MekGorti baru održana dodela specijalnih novogodišnjih nagrada. Lokalna komisija je prošla kroz varoš i izabrala najlepši novogodišnji izlog, najlepše iscrtan izlog, najbolje ukrašenu kuću i specijalnu nagradu za pravi duh Božića. Pošto su ljudi kasnili, jer je i to izgleda još jedna od sličnosti sa našim podnebljem, program je počeo sa nekih pola sata zakašnjenaj. U pabu je bilo sveta, neke znam, neke sam upoznao i u jednoj miloj i razdraganoj atmosferi su dodeljivane svečane plakete. Posle toga je bilo izvlačenje lutrije, podelili su nekoliko nagrada, a sav novac je, anravno, išao u dobrotvorne svrhe. Imali smo i živu svirku, pa je celo veče bilo veoma prijatno, upuštajuće i na kraju, drugarsko. Sjajna mi je ta povezanost cele zajedncie.

Kod lokalnog mesara sam se raspitivao da li možda prave čvarke. I on se začudio, kao i vi koji čitate. Znam da nije previše rašireno, ali neki delovi Engleske i Irske imaju nešto kao čvarke. Ovde ih nema. Onda smo se dogovorili da mi nabavi nešto svinjskog sala, da pravim kolače, salčiće, jasna stvar. A višak mogu da pretopim u čvarke. Eto, ideje za biznis samo niču, da prodavam salčiće i čvarke i mašala…

Sve u svemu, početak godine je sasvim zadovoljavajući…

Ako ste propustili neki članak, imate ih ovde. Takođe, tu je i FB strana sa dnevnim objavama i interesantnostima.

Pozdravlja vas vaš Nešo/Shoney/Marid O’Shaughnerry/Joaquim/Paddy.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *