Balkanac osvaja Irsku, 35. nedelja, 12.12. – 18.12.2022.

Decembar uveliko curi ka svom kraju, a napolju pada kiša. Biće veselo kad izjutra neki minus zakuca. Ima sve da se pretvori u carstvo ledene kraljice.

Preduzeće je i dalje na svom mestu i radni zadaci su nepromenjeni. A pošto se blići kolektivni godišnji, onda su i šefovi dodatno nervozni. Radnici malo više gunđaju, ali nekako sve ide svojim tokom.

Prošle nedelje je organizovana i novogodišnja (božićna) lutrija i nagrade su baš dobre – Soni 5, pametni satovi, kućanski aparati, vaučer od 500 evrija za putovanja. Lično sam se nadao tom vaučeru, ali sam dobio nešto drugo. Šta pitate se? Ništa, naravno… U poslednje vreme me slabo gađaju igre na sreću. Možda je pravo vreme da započnem da ovde igram loto.

Ali dobio sam nešto drugo. Svaki mesec odvajam nekoliko evrića za sportsko-rekreativne aktivnosti. Nije se ništa dešavalo poslednjih meseci, te su odlučili da nas časte novogodišnjim paketićima. Zapakovali su nam razne slatkiše i jedno pakovanje krekera i sir, da malo presečemo šećer. Kaže jedinac – Sjajno, dobio si to za dž. Rekoh – Nije za dž, to sam sve okapao u znoju i krvi. Tja, odgovara mudrac, za to si već plaćen, tako da je ovo za dž. Eto, objasni mi dete u dve reči gde grešim.

U irskom obrazovnom sistemu su počeli polako da pripremaju klince za završni test u junu i time se završava prvi deo srednjoškolskog obrazovanja. Sledeći čine četvrti, peti i šesti razred. Tu su knjige sa testovima i klinci znaju šta će ih čekati. Sinak je polako krenuo da prelazi testove i vidim da za sad nema neku tremu, što je dobro. Moraćemo da pojurimo još zbirke testova za predmete, koje nije dobio u školi, ali to može da čeka i sledeću godinu. U svakom slučaju, čini se da je sve jednostavnije nego mala matura u Srbiji.

Napokon su stigli sve očekivane pošiljke, tako da ne moramo bar o tome da brinemo. Možda (sigurno) neće svi ljudovi dobiti irski poklon, ali će pas Srećko dobiti poklon ispod jelke.

Spominjao sam vam kako sam prebacio struju sa jednog strujadžije na drugog? I prošlo je već mesec dana i ništa se ne dešava. Zovem ih u petak i nakon nekoliko prebacivanja veze, smo zaključili da su mi u agenciji za neketnine, dali pogrešan broj brojila i da logično, zato nema ničeg. Rešićemo i to u ovijeh nekoliko dana, Ako ne, i to će čekati sledeću godinu. Slično sam prošao i sa telefonskom kompanijom, jer sam hteo da prebacim stari broj na novog provajdera. Uh, korisničke službe su iste na celom svetu.

Imao sam prilike da se družim sa još nekim lokalcima. I opet sam čuo da sam prvi tip iz Srbije kog su videli u poslednjih 20 godina. Stvarno ne znam šta čekaju u ministarstvu inostranih poslova i zašto me država Srbija ne plaća što džaba radim promociju zemlje. I naravno da su kroz razgovor prošle i teme kao Rusija, Srebrenica, rat i slično. Baš bi bilo lepo da dolazim iz neke potpuno nepoznate zemlje o kojoj ljudi ne bi imali nikakva predubeđenja. Ovako, kad pomisle na Srbiju i gore navedene stvari, drugačije gledaju i na nas došljake. Možda ne javno i možda ne svesno, ali negde u podsvesti radi mali crv. Malo mi moja muka, nego još moram da ispravljam i tuđe krive Drine. Sviđalo nam se to ili ne, ali svi mi emigranti, izbeglice, nomadi, kako god predstavljamo zemlju iz koje dolazimo. Početni utisak stranaca će biti određen time odakle smo, ali će završni biti na temelju onog kakvi smo. Da, znam da smo svi mi otvoreni prema drugim ljudima i da im pristupamo bez predrasuda, bez obzira odakle su, ali kad zaronimo malo dublje, ipak svi mi nosimo određene predrasude. ipak smo samo ljudi, a ne bogovi.

Subotu smo, već po običaju, ostavili za bioskop. Išli smo da gledamo Avatar 2, Kasnili smo nekoliko minuta i kaže nam devojka da uđemo u salu. Mi se lepo smestili i gledamo film, da bi zaključili da je ukinuta naša projekcija od 15h i da smo na projekciji od 14h. Pohvatali smo radnju i sve i opet proveli 2 sata u bioskopu. Vizuelno je čarobno rađen, na momente je realniji od realnosti, ako razumete šta hoću da vam kažem. A priča nije loša, više je sve fokusirano na porodične odnose, mada ima i onog o borbi protiv zlih korporacija. Posle smo svratili u pab koji je pored železničke stanice, zbog zapetljancije sa projekcijom, imali smo dobra sata čekanja do povratka. U pabu toče neko kraft pivo koje i nije bilo loše, podseća malo na Dogmin Hoptoopd. Posebno su me se dojmili njihovi paketići pripremljeni za lutriju.

Nedelja je po običaju, ostala dan za kuliranje, gledanje serija – trenutno je na kućnom reprtoaru Serija nesrećnih događaja. Gledali smo to i ranije, sad utvrđujemo gradivo. Ako niste gledali, obavezno pogledajte. Sinak trenutno čita poslednju, trinaestu knjigu, i više je nego zadovoljan.

Kad smo kod knjiga, napokon smo dobili i probne primerke zbirke priča Nijanse vremena, a ovih dana treba da krene i štampa celog tiraža. To je baš sjajna priča, i uprkos svim mukama ako iste, drago mi je da je stigla do svoje završnice. Već razmišljamo šta ćemo sa sledećim Nijansama, koje će se baviti hranom. Šta kažete na temu? Pisci su nam malo zbunjeni, ali sigurno će izmozgati dobre priče.

A sledeće nedelje u ovo doba, bićemo uveliko u Beogradu. Jedvačekanje. Samo mi je već žao što će tih desetak dana proleteti kao ništa. Eh, muke gastarbajterskog života. Koliko ću vas obaveštavati o tim događajima, još ne znam ni sam.

Ako ste propustili neki članak, imate ih ovde. Takođe, tu je i FB strana sa dnevnim objavama i interesantnostima.

Pozdravlja vas vaš Nešo/Shoney/Marid O’Shaughnerry/Joaquim/Paddy.

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *