Balkanac osvaja Irsku, 29. nedelja, 31. 10. – 6. 11. 2022.

Srdačni pozdravi iz zemlje leprikona…

Ko bi rekao da je proletela još jedna nedelja.

Dok vam pišem ovaj dnevnik, gledam Paklene ulice 8. Ceo serijal je neviđeno zabavan, ali od ovog dela su baš pustili mašti na volju. Nema veze, gledaćmo i dalje.

Jesam li vam rekao da smo nedavno na poslu imali sastanak u rano jutro u 8? Cela prva smena je spremno sedela u kantini i čekala novosti. Nadao sam se da će biti reči o povećanju plate ili tako nešto. Prvo je novi direktor pričao o tome kako smo većinom dobri sa rokovima, kako se menjaju neki poslovni parnteri, ali dolaze i novi i da nam je osiguran posao za celu sledeću godinu. Heh, za budalu i semafor uvek ima posla. Sve je malo podsećalo na one sednice samoupravnih radničkih saveta iz SFRJ. Nastavljena je priča o tome kako su nam skinuli kintu za benzin, ali će nas utešiti jednokratnim vaučerima. Mo’š misliti. Rečeno nam je i da nema šanse da dobijemo četvorodnevnu radnu nedelju, jer smo proizvodnja. I na kraju, ništa od povišice, malo tapšanja po ramenu i to je to. Tja…

Napokon smo dočekali da nam dođe intramek. Nisam planirao da uzimam slobodan dan jer je mladunac na raspustu, ali devojčica iz korisničkog servisa kaže da majstor ne može da radi, ako tu nema neko punoletan. Htedoh da kažem da je sinak sam prešao 3000 km da bi došao u potpuno novu zemlju i da će verovatno moći da se snađe u komunikaciji sa internetdžijom. Međutim, poučen prethodnim iskustvom, a da me ne otkače i zakažu novi terin za mesec dana, rekoh – samo neka čovek dođe, biću u stanu. Izađoh sa posla u podne i već oko 1, javlja se naš čovek. Ispostavilo se da je lokalac i da je mogao da mi sredi net otkad ikad, samo da su u centrali bolje organizovani. Dobro to i funkcioniše, pošto im je korisnička služba verovatno u Bangladešu, mada je mogla biti i u Srbiji, jer onoliko naših radi taj posao iz Srbije. Drugar je recimo, korisnička služba za američki Starbucks. Pričamo nas dvojica, kažem da smo iz Srbije, kad on odgovara na srpskom – dobro. Gledam i ne verujem. Kako si? Je li se tako kaže, pita on. Čovek je ladno bio u Bosni ‘94. Rekoh da je promašio dobar provod bar za 10 godina. Odgovara lik da je bilo šljivovice i odlične klope i svega i da mu je to bilo najboljih osam meseci u životu. Inače je iz Mančestera i došao je ovde, zbog žene, pre 15 godina i vrlo je zadovoljan.

Opet je palo šišanje kod tetovažama prekrivenog frizera, i sa njim se sit ispričah. Konstatovao je da su brice najnepouzdaniji likovi na svetu, jer je imao njih nekolicinu sa kojima je radio i ovi bi samo nestali, ne javivši se. Ne postoji škola za berberine, ima za frizere. I kaže da se najbolje uči zanat tako što uđeš u neku radnju, počneš da čistiš podove i polako učiš zanat. Mislim se da je tako sa skoro svakim zanimanjem. Stavite nekog na pet godina u hiruršku salu i naučio bi posao samo tako. Inače, kao pravi Irac, nije preveliki ljubitelj Britanaca, ali kaže da nerado priznaje da su Britanci bar dve godine ispred svih ostalih što se tiče berberskog zanata. Isto tako misli da istočnoevropljani i Azijati nemaju pojma o pravom berberskom poslu. Hm, nisam baš siguran, jer znam da u Beogradu postoje vrlo ozbiljni berberini.

Sinak i ja smo napokon otišli na onaj dugoočekivani izlet u Galvej.  Ustao sam u 6 da rezervišem karte i da još jednom proverim da nema radova na pruzi ili da se ne očekuje neki haos od vremena. Običnu kišu bih prihvatio. Sve je bilo i više nego obećavajuće. Ubacio sam u ranac presvlaku za slučaj da nas ipak sastavi neki pljusak, sendviče, vode, punjače i sve ostalo što može da zatreba. Sinak se gunđajući probudio i krenuli smo. Voz je išao do Atlona, gde smo presedali u sledeći. Pošto stižu u slično vreme, drugi voz je čekao da mi stignemo i da putnici mogu da se prebace. Lepo od njih. Nakon ukupno 2 sata vožnje stigli smo u grad na obali Atlantika. Dan je bio sunčan za poželeti. Prošli smo kroz stariji deo grada, koji je sav u uskim i krivudavim uličicama. Na sve strane su raznorazne radnjičice – suvenirdžinice, pekarice, kafeterije, galerije, svašta nešto. Pošto je u pitanju univerzitetski grad, ima gomile mladog sveta. Sinak i ja smo se poprilično odvikli od gužvi i velikog broja ljudi, pa smo prvo bili zatečeni, a onda nam je prijalo biti deo gužve. Što bi rekao ćudljivi tinejdžer, da parafraziram, ne prijaju mi ljudi uvek, ali volim kad su tu i kad ih ima.

Imali smo plan da vidimo ovog puta dve stvari, akvarijum i Galvejsku kurvu. Akvarijum nije bio problem, šetnja od nekih pola sata nas je dovela na odredište.

Reklamira se kao najveći akvarijum u Irskoj. Nije baš toliko grandiozno ogroman, ali je sasvim lepo sređen i ima poprilično različitih vrsta. Naravno, osmišljen je jednosmerni obilazak, tako da nema lutanja. Suvenirdžinica u okviru akvarijuma ima sasvim korektne cene.

Galvejska kurva nije ono na šta ste pomislili, sram vas bilo. U pitanju su ribarski brodići, koji imaju crvena jedra. Na žalost, nismo spazili ni jednu brodicu od te vrste u vodi. Organizuju i kurseve jederenja.

Nakon akvarijuma smo proveli još nekoliko sati u šetanju ovim lepim gradom, pazarili neke sitnice i naravno, otišli u Mek na izbalansirani obrok. Ulazak u lokalnu veliku knjižaru je takođe bilo nešto što nisam mogao da propustim. Vrlo sam zadovoljan.

Naravno da sam morao da kupim kapu da se uklopim u okruženje.

Ovo bi definitivno moglo biti zanimljvo mesto za život. Mada, mogu biti siguran da zimi nije baš najprijatnije, kad se dignu vetrovi sa okeana. Ali dobro, svugde postoje prednosti i mane. Lokalci tvrde da je najbolji period za traženje stana tamo negde u aprilu, maju kad se polako završava studentska godina, a još nije počela letnja turistička navalica.

Nedelja je prošla u opušteno-slavljeničkom raspoloženju. Omladinac je napunio celih 15 godina. I ovo je drugi rođendan (prvi bejaše moj letos), koji nismo proslavili zajedno, porodično. Predstoji nam i treći, jer će supruga uskoro biti rođendanac. U svakom slučaju, ovde u Irskoj, je pored ručka bila na meniju i voćna torta sa piškotama. Na žalost, nisam imao pavlaku, ali je i ovdašnji grčki jogurt sasvim dobro poslužio.  Nije bilo neke velike žurke, samo nas dvojica i prijatelji/rodbina, koji su se uključivali posredstvom vajbera i ostalih platformi za komunikaciju. Naravno, nije moglo da prođe bez filmova i serija.

Ako ste propustili neki članak, imate ih ovde. Takođe, tu je i FB strana sa dnevnim objavama i interesantnostima.

Pozdravlja vas vaš Nešo/Shoney/Marid O’Shaughnerry/Joaquim/Paddy.

9 thoughts on “Balkanac osvaja Irsku, 29. nedelja, 31. 10. – 6. 11. 2022.

    1. Zahvaljujem u ime brata po horoskopu… 😀 Bilo je krajnje vreme da pazarim kapu, ovde sam već 6 meseci. Hteo sam da kupim i omladincu, rekao je da nema nameru to da nosi… 😀

  1. Узгред, с капицом се толико уклапаш у окружење да сам прво помислила да си налетео на некога познатог па га усликао. Тек сам после видела ко је заправо под капицом хахахаа.

      1. Наравно да неће успети, не може он да се поистовети с ликовима. Мућке су код нас постале хит јер је маса људи разумела шта значи спајати крај с крајем, немати пара, радити на пијаци, куповати препродавану робу сумљивог квалитета… Ови данашњи клинци имају своје ситкоме, који су старијима вероватно једнако неразумљиви као што је млађима неразумљив тај старији хумор. Укратко.

        1. Da, skroz se slažem… Svako vreme ima svoj humor… Isto tako su Čarli Šaplin i Beni Hil bili umereno smešni, iako su ih genreacije pre mene obožavale. ALi zato Crna Guja i Mućke…

  2. Hi there! Do you know if they make any plugins to assist with SEO?
    I’m trying to get my blog to rank for some targeted keywords but I’m not seeing very good results.
    If you know of any please share. Thanks! You can read similar blog here: Sklep online

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *