Balkanac osvaja Irsku, 28.nedelja, 24.10. – 30. 10. 2022.

Aloha, drago čitateljstvo…

Kao što sam vas već navadio, ponedeljak je dan za novu stranicu irskog dnevnika.

Radna nedelja je prošla uobičajeno zabavno. Pošto je sledeći ponedeljak neradan, zbog predstojeće Noći veštica (samo da ne bude dešavanja kao na filmu), svi smo bili kao na iglama. Posebno je bio zabavan petak, jer poprilično ljudi nije bilo na poslu. Neki su uzeli slobodan dan, neki su javili da su bolesni (mada svi, još od školskih dana,  znamo kako je jednodevna bolest dobar izgovor), pa su u svakom slučaju i jedni i drugi uspeli da dobiju četiri slobodna dana. Svaka njima čst, snašli s eljudi. Samim tim, bilo je i više nego teško odraditi predviđene zadatke. Prva pauza mi se obično završava u 11:00, s već u 11:15 sam se pitao koliko još, Veliki Štrumfe… Imao sam osećaj da se taj petak neće nikad završtiti, dan je trajao u beskraj. Dani mrmota…

Za razliku od svih običnih građana, koji smo dobili samo jedan slobodan dan, deca su dobila celu nedelju slobodnu. Baš će im teško pasti to odmaranje od svega i uživanje u raspsutu. Eh, nije loše to školsko doba.

Tokom prošle nedelje sam se bavio i prebacivanjem struje sa jednog na drugog dobavljača. Već sam rekao da trenutno imam prepaid strujadžiju. To je zgodno da uplaćujete koliko vam treba, i čim vidite na aplikaciji da ste blizu kraja, kapnete koji evrić. Međutim, nezgodno je što je u ovoj varijanti apsolutno najskuplja struja. Zato sad prelazim u drugu kompaniju, koja će mi u znak dobrodšlice dati 200 evrija kredita. Uz onih 800, koje je obećala država u ratama, vrlo je izvesno da će mi struja biti skoro pa besplatna tamo negde do leta. Rekoše mi poznavaoci prilika, da će me sad zvati prepaid kompanija i prvo pristojnim rečnikom, a posle i grubljim, pokušati da ubedi da se vratim u njihovo sigurno okrilje. Ljuta je trka za svakog korisnika. A pored toga što za svakog novog dobiju bonuse, verujem i da ako ne pogode zadate ciljeve, onda im odbijaju od plate. To što ih razumem, ne znači da i odobravam nasilničko ponašanje zaposlenih u bilo kom sektoru.

Mesecima unazad se prodaju rekviziti za predstojeću Noć veštica. Sinak i ja nismo nešto u fazonu maskiranja i sličnog, ali je uvek zabavno videti druge kako se igraju. U lokalnom sportskom centru je organizoavna i žuraka za klinčadiju. Po svim izveštajima, dečiji kostimi su bili vrlo raznovrsni. Videćemo da li će u ponedeljak deca ići od vrata do vrata i tražiti slatkiše. Ima poklada i na Balkanu, mada nisu uzdignute na ovdašnji nivo.

Omladinac i ja smo planirali da iskoristimo ove slobodne dane i da odemo na jednodnevni izlet u Galvej (Galway). To treba da je izuzetno lepo mesto, navodno i jedno od najlepših u Irskoj. Studentski grad, na okeanu, sa raznovrsnim sadržajem za sve uzraste i sa skoro 100 000 duša. Međutim, uvek ima nešto što doskoči, nama, običnim smrtnicima. Neverovatno je kako se uvek sve namesti kako ne treba. Taj Marfi je baš jedan gadan pokvarenjak.

Ne, nije vreme, iako je rečeno da će biti kiše, manje ili više. I bilo je kiše. Ne, neki genije se dosetio da su praznični dani idealni za servisiranje pruge. Nisu nam bili dostupni jutarnji polasci(jer su tad radovi), a nismo želeli da rizikujemo sa dolascima zamenskih autobusa, jer bi postojala realna šansa da promašimo voz na koji treba da presednemo.

U svakom slučaju, sinak i ja smo se dogovorili da sledeće subote ipak odemo u taj lepi grad, pa neka pada kiša (i tako smo u Irskoj, nismo u Grčkoj), samo da ne bude neki baš užasan potop. I naravno, da ne budu opet neki radovi.

Sinoć su nam došli u goste moji prvi stanodavci. Pošto su iz naših krajeva, doneli su i useljenički poklon. Prvi i poslednji put kada sam odbio cveće od nekog muškarca bilo je to pre dobrih 15, 16 godina. To je bio prvi put ikada da mi muškarac pokloni cveće. Sjajan lik, sa kojim na žalost više nisam u kontaktu. Čudan osećaj dobiti cveće kao heteroseskualni muškarac, od drugog heteroseksualca. Neobičan izlazak iz rodnih uloga na koje smo navikli. Poučen tim iskustvom, nisam se sinoć suviše zbunio. E sad, pošto nisam očekivao da ću dobijati cveće, nisam pazario vazu za isto. Srećom, tu je bila prazna flaša od soka, koja se momentalno pretvorila u vazu.

Moj ukus za oblačenje (ako se to može nazvati ukusom, što mi bliski ljudi često napomenu) se mahom svodi na farmerke i na majice sa nekim šaljivom ili neobičnom slikom. Da, znam da sam morao do sada da prevaziđem takvu garderobu. Morao sam, ali nisam. I jedina radnja, koju sam obilazio u tržnim centrima u Beogradu je Cropp. Već sam isplanirao da svratim do njih kad dođemo za zimske praznike. U skladu sa tim, sinak i ja smo naručili preko neta neke silne šaljive majičice, da imamo dok ne dođemo do Beograda…

Dok ovo čitate, omladinac i ja uživamo u neradnom danu uz filmove mešovitih žanrova, od vesterna do akcija i sf.

Ovaj izveštaj je kratak, ali nadam se dovoljno zanimljiv da vas natera da se vratitei i sledećeg ponedeljka.

Ako ste propustili neki članak, imate ih ovde. Takođe, tu je i FB strana sa dnevnim objavama i interesantnostima.

Pozdravlja vas vaš Nešo/Shoney/Marid O’Shaughnerry/Joaquim/Paddy.

 

 

 

 

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *