Lá maith, ili što bi se reklo dobar dan na irskom, nemam pojma kako bi bilo najpravilnije da se izgovara. Kažu da postoji desetine, ako ne i stotine različitih irskih akcentovanja. Čuo sam na radiu da imaju neko takmičenje za izbor najlepšeg irskog akcenta. Cenim da će izbor biti vrlo težak.
Kad smo već kod radijskog programa, nedavno sam natrčao na reklamu otprilike sledeće sadržine: Želite li uzbuđenje? Želite li da putujete i da budete plaćeni? Pridružite se irskoj mornarici. Heh, primamljivo, zar ne? Cenim da je vojska uređena po britanskom sistemu. Nikad mi se nije činilo da je to neka romatnična priča. O snazi i brojnosti iste ne bih razmišljao. Nadam se da u mornaricu ne primaju i likove kao što je deka iz Mućki, koji je potopio sve brodove na kojima je plovio.
Posao je uobičajen. Znate da sam prećutno bio promaknut na lidera leve strane glavne mašine? Da me neko pitao, rekao bih da to neće funkcionisati. Ali me niko nije pitao. Brzo su shvatili da ako na jednu stranu stave mene kao sporijeg i još jednog momka, koji je sporiji ood mene na jednu stranu, a na drugu stranu, dvoje brzih, jasno je da ćemo nas dvojica usporavati i oboje brzih. Spasonosno rešenje je, naravno, da mi spori radimo istovremeno, na obe strane. A da brzi rade zajedno. Tako da se ukupan rezultat taman kompenzuje. Matematika je vrlo jasna i jednostavna. Dva puta ništa je ništa, crva nije ni bilo.