Balkanac osvaja Irsku, 21. nedelja, 5.9.-11.9.2022.

Evo nas ponovo zajedno, Vidite kako nedelju dana prođe kao dlanom o dlan.
Bilo je raznih zanimljivosti, gledaću da se setim svega. Ne bi bilo loše da počnem da vodim dnevne beleške.
Hoćemo uobičajeno, prvo o poslu? Pre svega, najvažnija vest. Definitivno prelazim u prvu smenu od sledećeg ponedeljka. Biće niža plata, ali ćemo bar sinak i ja biti više zajedno. Zanimljivo je kako se vesti šire, nisam ni znao da sam predmet razgovora. Prilazili su mi ljudi sa kojima nisam razmenio pet reči do sada. “E, čujem da prelaziš u prvu smenu? Kako ti je sin, kako mu je u školi?” Dobih i napomenu da je veći pritisak u prvoj smeni, bar na ovom delu gde sada radim. Moguće je da je tako, u to vreme su tu svi iz uprave, tad dolaze poslovni partneri, inspekcije, sva dešavanja su do 16h. Ali dobro, pritisak ili ne, druge varijante su mi neodržive. Rekoh šefici!“To zvuči kao da su oni neka elita, ami smo škart“. Nije se složila sa konstatacijom. Pitali me neki što ne pređem u noćnu smenu, bolja je kinta, Sve je to lepo, ali bih dugoročno bio razbijen od umora, jer dnevni san ipak nije kao noćni.
Radili smo i u subotu, i to je bila dnevna smena. Sinak je i tako prespavao pola moje smene, a dobro dođe neki prekovremeni sa, pogotovo sad kad smo se troškarili kao šeici od Bruneja. Mada se ispostavilo da mi je ta subota donela i neželjene efekte. Par dana ranije javili nam se dablinsko-beogradski drugari i rekli da bi svratili kod nas u posetu, pošto će biti lep dan. Na sveopštu žalost, morali smo da odložimo to druženje za neki drugi vikend.
Spominje se i neka žurka koju organizuju Brazilci, vidim da se interesuju i pripadnici drugh naroda. Verovatno očekuju da će biti gomila žensknja ala karneval u Riu. Koliko sam upoznat sa ovdašnjom brazilskom populacijom, male su šanse za tim. Mada, bilo bi lepo prisustvovati, možda dobijem pozivnicu, sve se nadam da bih mogao da probam kašasu. Pogrešno sam mislio da se zove kačaka. Šta da vam kažem, osnovna i najranija saznanja o Brazilu sam stekao uz Mister Noa, a on se stalno opijao istom.
Imamo i interni konkurs za tehničar u trećoj smeni. Jedna od kvalifikacija je da ste skoni čačkanju tehnike. Nije baš tim rečima, ali se na to svodi. Cenim da dobar majstor neće raditi u fabrici za ove plate, već može mnogo više da namakne na drugim stranama. Pa onda su ovde prinuđeni da uzmu one sa slabijim (ili bez) kvalifikacijama.
Potvrdio sam staro pravilo, koje otkriva da je neko dobar u poslu. To su oni koji, kad ih gledate, rade usporeno i polako, a zapravo završavaju sve munjevito, ima nekoliko takvih likova, svi me se čini da su sporaći, a zapravo su kao brzi voz. Čim deluje da se posao završava mnogo lako, to znači da ga radi majstor zanata.
Taman sam se združio sa ekipom iz smene, sad kreće sve ponovo, upoznavanje, traženje zajedničkih tema i šala, opipavanje pulsa…
Prvi put smo u stanu imali i goste. Mislim da sam već spominjao više puta bračni par, koji mi je bio velika podrška i pomoć u ovoj, za mene, nepoznatoj zemlji i nepoznatim uslovima. Dodatno su me opskrbili posuđem, tako da smo sada opremljeniji, još malo kao prava kuhinja. Što se kaže, izvolite u salonu. Malo pojurite vize i eto. Nećemo odbiti ako ponesete domaću kafu i rakiju…
Sin jedinac je i dalje u fazonu da ovde onoliko kasne sa gradivom iz Srbije i da su standardi znanja relativno niski.. A ćerka od već spominjanih dablinsko-beogradskih drugara je rekla da irska deca ne bi preživela ni srpsku školu, ali ni decu.Sinak je dodao da bi ovi svaki dan odolazili kući u suzama. Čudne su te međunarodne sistemske razlike.
Skoro pa je završena nabavka knjiga, ostaje još samo jedna knjiga koju moram da naručim poštom, i to ceo zbir podiže na neke tri i po glave. Ali da ne bude da samo kukam na skupoću udžbenika (iako se koriste tri godine, pa ko mi kriv što mi dete nije išlo od prvog razreda srednje), viđao sam i naslove po novinama gde se irske porodice žale na isto. Pade mi na pamet, kako je Hari Poter, kao neverovatno bogat (čak i za čarobnjačke pojmove) uvek kupovao nove knjige, dok su njegovi drugari Vizlijevi, vazda morali da kupuju neke polovne i ofucane.
Kad smo kod knjiga, nadam se da konačno dolazim u stanje u kom mogu  da pišem, isuvše dugo traje sušni period. Da nije bilo ovog Balkanca i mesečnih književnih osvrta, ne bih ništa napisao. Čeka me započet treći roman o Jeleni, nastavak Univerzuma, koji naravno i dalje pišem sa Petrom. Takođe treba da finiširamo i sređivanje nove zbirke – Nijanse vremena. I mnogo toga još…
Predao sam za omladinčev PPS broj. Sećate se, možda, tekstova sa samog početka? To je nešto kao matični broj. Stigao je poštom u roku od dva dana. Sad ćemo polako juriti dečiji dodatak i sve ostalo što bi mogla država da dotira.
Od esencijalnio bitnih stvari, zakazao sam i ekipu da nam instalira kablovski internet, To će se desiti oko 20.9. Ili je velika navalica, ili jednostavno nemaju dovoljno ljudstva, što je realnija opcija. Za pedeset evrija smo dogovorili net i dve kartice sa neograničenim pozivima i porukama, što nam tačno treba.
Pazario sam, po preporuci, i plinsku grejalicu, jer se najavljuje ozbiljno poskupljenje struje, a nama su u stanu samo radijatori na elektricitet. Sreća je što u prodavnci ispod našeg stana prodaju i plinske boce, pa neću morati mnogo da cimam.
Davno sam utvrdio da svako domaćinstvo, pogotovo sa decom, mora imati sledeće aparate – mikser, super secka, gril i sokovnik. Mikser smo rešili ranije, sad je tu i gril za tople sendviče, možda i nekad za meso, mada su to bolji recimo oni tučani tiganji, za čiju kupovinu treba dozvola za nošenje oružja… Mada koliko vidim, za irske uslove će biti i neophodno ono čudo koje izvlači vlagu iz vazduha (odvlaživač vazduha, što bi rekli u oglasima), za sada koristimo, one obične, plastične sa granulama.
U petak sam išao u Roskomon u nadi da ću uspeti da prebacim srpsku vozačku na Irsku. Znam da nečelno ne može, jer Srbija nije deo EU, ali rekoh da probam na foru. Nije prošlo, administrativna ruka je neumoljiva. Tako da ću morati ponovo da polažem i testove i vožnju. Jedino neću morati da vozim 12 časova, već će biti dovoljno 6. Srećom, ne mora da se plati sve odmah, nego može jedno po jedno. Sad treba polako da sednem i da učim testove i kad sam spreman da izađem na polaganje. Kad to završim, onda idu časovi vožnje, pa polaganje iste. I ta zabava je oko pet glava. Vidin da ću priželjkivati dodatne sate na poslu. Inače, načelno mogu da korisitm srpsku dozvolu godinu dana od dolaska u Irsku. Znam da ima naših koji je koriste i duže, ali dobro sad, ne moram baš suviše da izazivam sreću. Mada neću ni imati nešto mnoogo prilika da vozim, osim ako se ne zaposlim kao šofer. U recimo nekoj staroj plemićkoj porodici. Iskoristio sam priliku i da posetim i lokalni zamak i lep i uređen park.A kad imate zamkove na svakom ćošku, onda je logično da oko istih povremeno napasate stoku. Znam, ima i kod nas brojnih zamkova i dobro je da je tako, imao sam prilike da obiđem neke od njih. Imate i odličnu knjigu „Zamkovi Srbije“.
Inače, početkom nedelje vidim da smo dobili neka pisma. Baš sam se pitao ko bi to već mogoa biti. Iz elektrodistribucije su nas obavestili da će u nedelju biti radovi na mreži od 8-16 i da nećemo imati struje. Malo kasnije me zovu iz agencije za nekretnine i kažu mi istu informaciju. Nešto kasnije, zove me neko iz Dablina. Ispostavi se da su strujadžije i da žele da me obaveste o predstojećim radovima. Neverovatno, i dalje sam u šoku od tolike ažurnosti i profesionalnosti. Nije sve idelano i savršeno, ali su neke stvari podigli na izneneđujući nivo. Na kraju smo imali struju cele nedelje.
Znate da je prošle nedelje bio plan da pazarimo propusnice za bioskop, ali da nie moglo, zato što je junior ispod 16 godina. Poslao sam mejl bioskopdžijama, odgovoril isu u roku od keks i rekli da nema problema, da samo kupimo i da će onda oni podesiti godine. I to je rešeno. Nedelja je bila rezervisana za bioskop. Ustali sme nekako ranom zorom, jer šta bi drugo radili kad I tako nećemo imati struje. Krenuli na voz i zakasnili za dva minuta. Posle je sledeći bio tek u 14h, ali to remeti planove za ručak, jer ne ide nedeljom da se hrana samo nabaca. Na kraju smo kompromisno dogovorili da preko kompa ponovo pogledamo sva tri dela Džona Vika. Beksrajna zabava, jedva se čeka sledeći. Sledećeg vikenda ćemo u bioskop.
I eto, da vas ne gušim suviše, dok ovo čitate, udarnički radim u prvoj smeni, tako da me sad defintivno plamene zore bude iz sna… Dobro, nije baš zora, smena mi je od 8:00.

Ako ste propustili neki članak, imate ih ovde. Takođe, tu je i FB strana sa dnevnim objavama i interesantnostima.
Pozdravlja vas vaš Nešo/Shoney/Marid O’Shaughnerry/Joaquim/Paddy.

 

1 thought on “Balkanac osvaja Irsku, 21. nedelja, 5.9.-11.9.2022.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *