Balkanac osvaja Irsku, 13. nedelja, 11.7. – 17.7.2022.

Trinaesta nedelja, da li je baksuzna ili nije, pokazaće se… Srećom, pa nisam suviše sujeveran… Ček’ samo da čuknem vo drvo.
Kad smo kod drveta, bliži se grejna sezona, a pošto po celoj Evropi spominju nestašice i mogućnost hladnijih radijatora, treba se pripremiti na vreme. Irci imaju svoje rešenje. Zove se – turf. To je koliko sam shvatio humusno zemljani sloj, pretpostavljam da ima i lignita u nekom procentu. Irci tradicionalno kopaju/seku taj turf u dugačke cigle posle se suši. Pošto toga treba pun đavo da se pregura zima, a pri tome se njime zagreva i voda i kuća i sve, onda je jasno da je to zabava za celu porodicu. Apsolutno je prihvatljivo da pokupite svu decu, koju imate u okruženju, i naučite ih da je besplatan fizički rad nešto što povezuje porodice i ostavlja dugotrajne uspomene. Rečeno mi je da turf predivno mriše kada gori. Kad počne grejna sezona, javiću vam impresije. Ima jedan lokalac, koji komadiće toga lepi na kartone i prodaje kao autentične irske suvenire. Eto kako se čovek lepo setio. E sad, pošto istraživanja kažu da Irska zbog takvog načina grejanja ima previsok karbonski  otisak (čini mi se da se i u Srbiji spominje slična situacija), izgleda da će prodaja i distribucija turfa biti zabranjena od sledeće jeseni. Da li to znači da ćeš moći time da se greješ samo ako imaš svoju parcelu ili ako ti vlasnik pokloni, pokazaće se. Ne sumnjam u irsku dovitljivost. Do tada, svakodnevno viđam silne traktorske prikolice ispunjene turfom. Ako nađem kuću sa kaminom, moraću da organizujem mobu u cilju prikupljanja turfa.
I dalje sam u potrazi za stanom. Trenutno sam u fazi da me blago uznemirava nedostatak ponude. Sledeće nedelje ću biti u frci. A kad se vratim sa godišnjeg 8.8. biću već u rastućoj panici kako se bude približavao datum juniorovog dolaska u Irsku. Više ne znam ni sam sa kime sam sve pričao, od kolega sa posla do taksista i ljudi koje vidim prvi put. Valjda će se neko setiti šašavog Balkanca i reći neku lepu reč. Ovde tretba da puste četu balkasnkih investitotra i biznismena , napravili bi im silne solitere dok kažeš piksla, pa bi Irska imala i višak stambenog prostora. I osetni manjak zelenih površina i prateće infrastrukture. Tako da, setite me se, ako imate neke poznanike ovde u mom mestašcetu.
Prošle nedelje sam imao silne dodatne radne sate. Ne mnogo, po sat, dva, posle redovnog posla. U principu nije strašno, čak bude i malo opuštenije nego redovno radno vreme. Naravno, tu i tamo se priča o nekim kvotama koje dostižemo ili ne dostižemo. Ali to je verovatno uvek standardna priča. Spominjao sam vam već veselog Litvanca sa posla. Kaže da je ranije radio u nekoj pilićarskoj fabrici po 12, 14 sati da bi zaradio više para. Bio je u fazi da kupuje kuću, pa mu je ozbiljno trebala lova. Sad polako otplaćuje kredit i odgovara mu da radi kraće i za manje para. Planira da položi vozački za kamione (cifra je oko 1500 – 2000 evrija ) i kaže da će tada bolje zarađivati nego u fabrici. Računa na oko 4500 evrija mesečno. Nakon svih korona, globlanog umrežavanja sveta i želje da nam sve stigne na kuću,  ispostaviće se da će biti potrebno više vozača nego IT stručnjaka, a da n spominjem zanatlije. Skoro sam pročitao članak da je Hrvatska izgubila oko 2000 IT stručnjaka, a Srbija dobila 10000 novih. Oplako sam od smeha. No dobro, da se ne bavim balkanskim vestima, toga je verovatno svima preko glave.
Sa Litvancem mogu da se se zezam na način koji bar malo nalikuje na ono što sam imao sa nekim našim ljudima, na poslovima u Srbiji. Neke fore su planetarno univerzalne. Upoređivali smo i poznavanje crtaća. Naravno, poznat mu je crtani o zecu i vuku – Nu pogadi.

Ali zato, sa druge strane, ne zna za Gustava, kao ni za Mata i Pata (koji je jedan od najboljih crtaća ikada). Nije bilo skroz loše, biti između dva sveta i preuzimati i i stočnu i zapadnu kulturu.

 

Sve u svemu, dobra mi je ekipa, možda ne pričam mnogo sa svima, ali smo svi tu da uskočimo jedni drugima kad je frka. To je lepo, zar ne? Naravno, tu smo svi u istim problemima i valjda je logično da se ispomažemo. Sad smo svi u razdraganijem stanju nego obično, jer znamo da nam počinje godišnji u četvrtak, a to je uvek razlog za radovanje i zadovoljstvo.
Jedva čekam da krenem na put. Malo mi je frkovito što će do sledeće posete zavičaju proći cela godina, osim ako ne dođe do nekih promena. Ali bolje je da ne mislim u tom pravcu, jer ko zna šta donosi novi dan, zar ne? Polako popunjavam termine za te dve nedelje.
Bejah i do susednog grada da eventualnio kupim neki suvenir. Odustao sam od toga, nije pravi trenutak, što se kaže, visok datum u mesecu. Otkrio sam da i ovde postoji buvljak, mada sam došao kad su već pakovali stvari. Sreća, sreća, radost. Beskrajno volim buvljake i u Beogradu(ali i po drugim gradovima kad negde odem) sam često voleo da bazam po istima, kakvih sam sve čuda donosio. Dobro, neki  bi rekli smeće, ali ti to je samo stvar perspektive. Onoliko puta se desilo da donesem i praktično novu, upakovanu stvar. Ponuda nije bila neka, ali uvek može da se vidi nešto zanimljivo. Knjige , igračke, stri ukrasni predmeti i slično… Bar znam  kad se održava tako da ću sledeće subote svratiti u pravo vreme.  Naravno da nisam odoleo da kupim pet knjiga za tri evrija. Da, znam, za neke bolesti nema leka. Natrčao sam u jednoj sportskoj radnji i na neke lažne Starke po prihvatljivoj ceni. Nekad sam se kleo u Konverzove starke, jer sam ih nosio godinama, ali kako im je kvalitet drastično opao, onda sam prestao da im budem mušterija. Neverovatno je  da sada traju skoro kao i istovetne patike drugih proizvođača, čak i onih najgrđih kineskih kopija.
Upoznao sam i jednog  lokalnog poltičara, za koga domaći tvrde da je čovek na mestu. Ne znam, nismo još stigli da se bolje upoznamo, Na prvu loptu se čini normalnim. Eto, ne može čovek nigde da pobegne od politike.
Uspeo sam da dodam u kolekciju zanimljivih likova i jednog slikara. Neobičan  lik, dolazi iz višečlane porodice. A kad to kažem, znači da ih ima trinaest braće i sestara! Zamislite to? I kaže da su u solidinim odnosima i dalje. Čovek je proveo karijeru u vosci, koja mu je čak i platila studije umetnosti. Malo me podučio irskom slengu, čak i zatvorskom. Divno smo se ispričali. Izvinjavao mi se što ne zna moj jezik, rekoh – nema veze, psovke ću te naučiti drugi put.
Pronašao sam i novo o omiljeno mesto za čitanje, kamena klupica ispod drveća, a pored potoka. Predivno. Kad smo kod čitanja, čitao sam nedavno pravu bombonu od knjižice – Gwendy’s Button Box, napisao davnih godina Steva Kralj u kooperaciji sa Ričardom Čizmarom. I evo, sad sam video da je to trilogija. Moram pod hitno da nađem…
Najavljene su ekstremne temperature, čak preko 25 stepeni, amožda i preko 30. Ne znam kako će građanstvo podneti te vreline. Ima vojska da izađe i na ulice da postavi punktove sa vodom. Osećam da prodavci klima čekaju celu godinu  i mole se da ih zakače ova 3 dana…
Ako ste propustili neki članak, imate ih ovde. Takođe, tu je i FB strana sa dnevnim objavama i interesantnostima.
Pozdravlja vas vaš Nešo/Shoney/Marid O’Shaughnerry/Joaquim/Paddy

 

 

2 thoughts on “Balkanac osvaja Irsku, 13. nedelja, 11.7. – 17.7.2022.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *